Lokalni izbori u Srbiji: Vučić se ne predaje ni nakon poraza

Srbija nastavlja da tapka u Vučićevom autoritarnom mraku. Sve je teže pronaći bilo kakvu racionalnost. Ima li ovo ikakve veze sa zdravim razumom? Nastavljaju se haos, metež i rusvaj, koji su ostali i nakon još jednih izbora po srpskim „selendrama“, kojima i režim i antivučićevski oponenti – studenti – pridaju egzistencijalni značaj.

Izbori u deset malih provincijskih sredina bili su pitanje života i smrti, a ukupno u svim tim mjestima ima manje od 250 hiljada glasača (u Srbiji oko sedam miliona ljudi ima pravo glasa), što samo pokazuje kolika se strast, opčinjenost, žudnja, ali i frustracija, ogorčenje i tjeskoba nagomilala u „komšiluku“.

Obje strane su povukle maksimum. Aleksandar Vučić je uoči izbora podigao ljestvicu do neslućenih apsurda, najavljujući čak i agresiju Hrvatske i Albanije na Srbiju (!?), studenti su u javnosti i medijima bili izloženi neviđenim bestijalnim napadima, a oni koje režim naziva „blokaderima“ pokazivali su vidno razočaranje time što im je možda skoro godinu i po protesta iskliznulo iz ruku i otišlo u vjetar, baš kada se činilo da je Vučić već na podu i da je odbrojavanje do nokauta prešlo sedam.

Koliko je Aleksandar Vučić opterećen i opsjednut ostankom na vlasti, govori i činjenica da je bio nosilac svih tih deset seoskih lista. U normalnim okolnostima izbori u tim gradićima i selima bili bi samo usputna vijest u medijima, ako i to. Međutim, koliko su izbori u Aranđelovcu, Bajinoj Bašti, Boru, Kladovu, Knjaževcu, Kuli, Lučanima, Majdanpeku, Sevojnu i Smederevskoj Palanci bili važni, pokazuju „hajp“, odnosno uzavrela atmosfera, pa i histerija i kod režima i kod studenata, kao i pljuštanje međusobnih optužbi za krađu, nasilje i pritiske.

Tome svjedoči i činjenica da je Aleksandar Vučić lično na televiziji, uz prenos svih stanica sa nacionalnom frekvencijom, čitao rezultate i slavodobitno „palanački“ objavio da je pobijedio 10:0. Sve to pokazuje tu iščašenu srpsku stvarnost. Izbori u tih deset mjesta, od kojih mnogi ni u Srbiji nijesu sigurni gdje se tačno nalaze, predstavljeni su kao pitanje biti ili ne biti, odnosno lakmus papir za „majku svih izbora“ – parlamentarne, koji bi mogli biti ključni za sudbinu Srbije.

Doduše, Vučić jeste pobijedio u svim tim srpskim zabitima, ali sa znatno manje glasova nego ranije, što njegov ionako paranoični karakter dodatno uznemirava. Antivučićevska opozicija i oponenti hvataju se za tu činjenicu, najavljujući da je to ipak „znak“ koji će dijaboličnog i patetičnog autoritarnog Vučića poslati u ropotarnicu istorije.

Naprednjaci su proglasili uglavnom tijesne pobjede, uz incidente, batinaše i neregularnosti, navode antivučićevski mediji, dok studenti u očaju poručuju da će na parlamentarnim izborima biti „znatno teže sprovesti zastrašivanje i ucjene“. Ipak, ostaje bojazan da će Vučićeva mašinerija učiniti sve da ih dobije, pa po bilo koju cijenu (vjerovatno neće zazirati ni od otvorenog nasilja, nalik tiananmenskim scenarijima koje pojedini prorežimski krugovi otvoreno zagovaraju).

Ako dobije i te glavne izbore, a ovi „mali“ pokazuju sa kakvom se strašću baca na njih, obračun sa neistomišljenicima i bahatost režima mogli bi imati nesagledive posljedice po drugačiju Srbiju. Međutim, ne znamo ni šta bi pobjeda „studenata“ donijela, jer – kao što je više puta konstatovano – nijesu jasni njihovi stavovi o mnogim važnim pitanjima Vučićeve politike, od „srpskog sveta“ do odnosa prema susjedima i evropskih integracija, koje su, prema novim istraživanjima, dodatno izgubile podršku.

Vučić je u grču i nervozi pred „te izbore“, za koje se još ne zna kada će biti, jer se ipak ne usuđuje da ih raspiše. Svjestan je da je i ove izbore dobrim dijelom dobio prijetnjama, kupovinom glasova, medijskim pritiscima i psihotičnim, gotovo apokaliptičnim zastrašivanjem naroda.

Opozicija je iznijela niz optužbi o kršenju izbornog procesa: od direktne kupovine glasova i dovođenja lažnih birača iz drugih gradova, do pritisaka kroz prijetnje otkazima ili obećanja unapređenja, pa i korišćenja tzv. „bugarskog voza“.

Bivši predsjednik Srbije Boris Tadić napisao je na mreži X da je Vučić poslao na izbore „horde zla – batinaše i okorjele kriminalce“, upoređujući ih sa fašističkim metodama. S druge strane, ni režim nije štedio protivnike. I njih optužuju za slične nepravilnosti, a u priču su ponovo uključeni i – po Vučiću – omiljeni „krivci“, Hrvati.

Režimski mediji govorili su o stotinama hrvatskih automobila u gradovima gdje se glasalo, a i sam Vučić je tvrdio da su „udarci dolazili iz Zagreba i šire regije“. Srbiju opisuje kao jedinu zemlju bez rata dok je on na vlasti, nazivajući je „ostrvom slobode“ u Evropi, pa je čak poredi sa „galskim selom“ iz stripa Asteriks.

U stvarnosti, Vučić drži sve poluge vlasti – institucije su izgubile autonomiju, nema stvarne podjele vlasti, a sve je koncentrisano u njegovim rukama. Uprkos tome, pokušava da uvjeri javnost da brani slobodu od opozicije i studenata koji nemaju političku moć ni pristup nacionalnim medijima, osim kada ih režim napada i demonizuje. Režimski mediji ih sve češće nazivaju izdajnicima i koriste uvredljiv rječnik.

Nesigurni diktator Vučić je otvoreno krenuo u obračun sa svima koji misle drugačije i sve manje se ustručava od upotrebe sile. Paravojne kriminalne grupe djeluju uz prećutnu podršku sistema, dok je policija dodatno ojačana ljudstvom, opremom i platama. Sve to pokazuje slabosti nesigurnog lidera koji strahuje za svoju vlast.

Pominju se različiti termini izbora – od Vidovdana, 28. juna, do kasne jeseni ili čak 2027. godine – ali sve zavisi od Vučićeve odluke. Kako god bilo, Srbija je ušla u period potpunog haosa i sve je jasnije da Vučić i njegov režim neće lako prepustiti vlast, posebno ne na izborima. Spreman je da ide do kraja kako bi je zadržao, bez obzira na posljedice. Ovi lokalni izbori to jasno pokazuju.