Ustavni sud 'presudio' prije presude? Analiza slučaja Danila Mandića

Ustavni sud smio je da ocijeni da nema osnovane sumnje da je Danilo Mandić učinio krivična djela stavljena mu na teret, samo u kontekstu utvrđene povrede prava na slobodu i sigurnost tog optuženog. Međutim, ako to nije slučaj, pa je ta institucija ušla u tumačenje dokaza i zaključivanje o krivičnoj (ne)odgovornosti Mandića, onda je posrijedi nedozvoljen postupak.

Advokatica Andrijana Razić je za 'Vijesti' analizirala prekjučerašnju odluku Ustavnog suda, koji je usvojio tri pritvorske žalbe Mandića, konstatujući da u predmetu koji se vodi protiv njega 'nije zadovoljen princip posebne revnosti u skladu sa standardima Evropskog suda za ljudska prava', ali i da 'nema osnovane sumnje da je okrivljeni učinio krivična djela stavljena mu na teret'.

Mandiću, brataniću i neformalnom tjelohranitelju šefa parlamenta Andrije Mandića, sudi se pred Osnovnim sudom zbog optužbi da je krajem aprila prošle godine ranio dvije osobe u Podgorici, koristeći ukradeno službeno vozilo. Optužen je za teško djelo protiv opšte opasnosti, laku tjelesnu povredu, nedozvoljeno držanje oružja i eksplozivnih materija i oduzimanje vozila.

Usvajanje žalbi podržalo je pet sudija, dok je jedan bio protiv. Mugoša, koji je glasao protiv, izjavio je da je odluka u kojoj sud cijeni da nema dovoljno dokaza za osnovanu sumnju - opredjeljuje da glasa protiv, jer smatra da je ocjena dokaza nadležnost redovnog suda.

Ustavni sud rijetko se bavi preispitivanjem osnovane sumnje. Obično provjerava samo postoji li elementarno obrazloženje za nju, bez ocjenjivanja dokaza, jer bi time ušao u ulogu redovnih sudova. Međutim, odluka o Mandiću otvara pitanje da li je Ustavni sud izvodio dokaze ili samo utvrđivao povredu ljudskih prava.

Razić naglašava da, ukoliko je Ustavni sud dao osvrt na meritum stvari, takav 'iskorak' nije nezakonit. Postojanje osnovane sumnje je osnovni preduslov za određivanje i trajanje pritvora, pa Ustavni sud mora obraditi to pitanje kako bi dao kvalitetno obrazloženje.

Ustavni sud je u posljednjih pet godina samo u dva predmeta preispitivao osnovanu sumnju, što ukazuje na rijetkost takvih odluka. Slučaj Danila Mandića postavlja važna pitanja o granicama nadležnosti Ustavnog suda i pravima optuženika.