Tri lica izraelske strategije na Balkanu: Beograd, Banjaluka, Ljubljana

Izrael je nedavno otvorio kancelariju Privredne komore u Banjaluci, što predstavlja "ekonomski i kulturni korak i most za investicije i saradnju", prema zvaničnim izjavama. Ovaj potez dolazi u vrijeme kada je Ljubljana dobila prvu rezidentnu ambasadu Izraela, nakon obnavljanja diplomatskih odnosa s vladom Janeza Janše. Ovi događaji ukazuju na složene političke odnose između Izraela, Srbije i drugih balkanskih država.

Srbija je za Izrael postala značajan partner, nudeći politički prostor i industrijsku bazu uz vojno-tehničku saradnju. Sporazumi o razmjeni obavještajnih podataka i saradnja u oblasti bespilotnih letjelica učinili su Beograd ključnim partnerom na Zapadnom Balkanu. Srbija ima slobodu da razvija odnose sa Izraelom u trenutku kada zapadne vlade teže da ograniče saradnju s Izraelom zbog rata u Gazi.

Vuk Vuksanović, predavač na Kraljevskom koledžu u Londonu, ističe da se spoljna politika Izraela vrti oko dva ključna pitanja: uticaja na poziciju EU prema palestinskom pitanju i promjena u izraelskoj doktrini nacionalne bezbjednosti. Izrael želi da proširi svoju periferiju i uspostavi partnerstva s novim regionima, a Balkan se smatra važnim zbog svoje geografske blizine Bliskom istoku.

Turska, koja gradi vojnu i političku moć na Balkanu, predstavljala je dodatni izazov za Izrael. U tom smislu, Izrael nastoji da uravnoteži turski uticaj kroz vojne sporazume s Kiprom i Grčkom.

Kobi Mikael, viši naučni saradnik na Institutu za studije nacionalne bezbjednosti u Tel Avivu, naglašava da su događaji iz oktobra 2023. godine ukazali na potrebu diversifikacije lanaca snabdijevanja odbranom. Srbija se pojavila kao ključni partner za Izrael, zahvaljujući istorijskim vezama i sadašnjoj političkoj situaciji.

Republika Srpska, iako nema istu ekonomsku težinu kao Srbija, koristi svoju bliskost sa Izraelom kao političku polugu. Banjaluka predstavlja simbolički prostor za izraelsku podršku, dok se političke veze sa Izraelom koriste za jačanje pregovaračke pozicije naspram Sarajeva.

U međuvremenu, Slovenija se pokazuje kao primjer brze promjene spoljne politike s promjenom vlasti. Dok je prethodna vlada bila kritična prema Izraelu, nova vlada je obnovila odnose, uključujući otvaranje ambasade u Ljubljani. Ova promjena ukazuje na to koliko brzo se mogu promijeniti odnosi sa Izraelom unutar EU.

Na kraju, odnosi sa Izraelom ne predstavljaju samo vojnu ili ekonomsku saradnju, već i političku legitimaciju, posebno za Republiku Srpsku koja traži podršku iz Vašingtona. Ove veze ukazuju na to da Izrael smatra Balkan strateškim područjem za svoje interese, dok EU ostaje kao posmatrač u ovom procesu.