Vlast koristi kult Ratka Mladića za političku mobilizaciju

Nema dokaza da su Mladićeva smrt, datum sahrane i izborni kalendar dio unaprijed napisanog plana, ali autoritarna vlast ne mora da proizvede događaj da bi ga pretvorila u politički instrument – dovoljno je da prepozna njegovu upotrebnu vrijednost, ocijenio je Nenad Čanak.

Srbija je najprije stala mirno pred kovčegom Ratka Mladića, a zatim je njegovo lice počelo da osvaja zidove. Istog dana kada je počasni vod ispalio tri plotuna nad grobom čovjeka pravosnažno osuđenog za genocid, Vlada Srbije predložila je raspuštanje Narodne skupštine i raspisivanje vanrednih izbora, ukazao je nekadašnji predsjednik Lige socijaldemokrata Vojvodine Nenad Čanak u razgovoru za Pobjedu.

On je ocijenio da pogreb, pojavljivanje murala i raspisivanje izbora mogu biti tri odvojena događaja i naglasio da nema dokaza da su Mladićeva smrt, datum sahrane i izborni kalendar dio jednog unaprijed pripremljenog plana. "Ali autoritarna vlast ne mora da proizvede događaj da bi ga pretvorila u politički instrument. Ona samo mora da prepozna njegovu upotrebnu vrednost. A upotrebna vrednost Ratka Mladića u ovoj izbornoj kampanji biće ogromna," kazao je Čanak.

Čanak je podsjetio da vlast tvrdi da Mladić nije imao državni pogreb, ali smatra da je, bez obzira na formalno određenje sahrane, teško pronaći element državnog ceremonijala koji je tom događaju nedostajao. – Telo je u Srbiju dopremljeno avionom Vlade Srbije. Kovčeg su nosili pripadnici Vojske Srbije. U vojnom objektu održana je komemoracija, a na sahrani su bili vojni orkestar, počasni vod, zastave i plotuni. Prisustvovalo je šest ministara Vlade Srbije, predsednik Vlade Republike Srpske, predsednik Narodne skupštine Republike Srpske i čitav niz ljudi iz državnog, bezbednosnog i stranačkog aparata – naveo je Čanak, pozivajući se na izvještaje agencija AP i Reuters.

Vlada je, kako je ocijenio, tvrdila da je pogreb privatan, dok je država obezbijedila gotovo sve elemente državnog ceremonijala. – To je poznata tehnika ovog režima: institucije učestvuju, ali odgovornost ne postoji. Država je prisutna materijalno, simbolički i kadrovski, ali se povlači čim treba imenovati političku odluku. Avion je državni, vojnici su državni, ministri su državni, prostor je državni, ali pogreb, navodno, nije – kazao je Čanak.

Prema njegovim riječima, vlast više ne mora otvoreno da ukida zakone – dovoljno je da ih isprazni od značenja. Takođe ne mora da kaže da presude međunarodnih sudova ne postoje ako pravosnažno osuđenog ratnog zločinca sahrani kao nacionalnog heroja. Mladić je, naveo je Čanak, pred sudom bio pojedinac odgovoran za konkretne zločine, dok je na sahrani pretvoren u simbol nacije kojoj se, prema takvoj konstrukciji, sudilo zato što je srpska. – Njegova individualna krivica rastvorena je u kolektivnom identitetu, pa je svako podsećanje na presudu postalo napad na narod. To je jedan od osnovnih mehanizama fašizacije: vojska se poistovećuje sa nacijom, nacija sa žrtvom, a ratni komandant sa njenim spasiocem. Kada se te tri stvari spoje, činjenice prestaju da imaju političku snagu. Ostaje mit – ocijenio je Čanak.

Govoreći o muralima sa Mladićevim likom, Čanak je naveo da se od njegove smrti, a naročito u danima oko pogreba, pojavljuju novi murali i natpisi u Beogradu, Novom Sadu, Valjevu, Obrenovcu i drugim mjestima, dok slične počasti niču i u Republici Srpskoj. Neki od tih murala, prema njegovim riječima, očigledno su pripremani unaprijed, o čemu svjedoče veliki formati, skice, boje, skele, odabrane površine i višesatni rad. Istovremeno se u Skupštini grada Novog Sada, na prijedlog naprednjaka, glasalo o odavanju počasti Ratku Mladiću minutom ćutanja. – Ne postoji javno dostupan dokaz da je sve murale naručio jedan centar, niti da su plaćeni iz državnog budžeta. To treba jasno reći. Ali odsustvo pisanog naređenja nije dokaz odsustva sistema – upozorio je Čanak.

Autoritarne mreže, objasnio je, ne funkcionišu isključivo po direktnoj komandi, već i po očekivanju. Lokalne stranačke grupe, navijačke organizacije, veteranska udruženja i desničarski pokreti ne moraju dobiti naređenje za svaki pojedinačni potez. – Dovoljno je da znaju koja poruka donosi zaštitu, javni prostor i političku nagradu, a koja donosi policiju, prekršajnu prijavu ili razbijenu glavu. Zato murali nisu samo spontani izraz žalosti. Oni su vizuelna okupacija političkog prostora – kazao je Čanak.

Njihova svrha, prema njegovoj ocjeni, nije da sačuvaju uspomenu na mrtvog generala, već da živima objasne ko smije da pripada naciji. – Mladićev lik na zidu nije istorijska slika, nego granični kamen: sa jedne strane nalaze se „patriote“, a sa druge izdajnici, strani plaćenici, studenti, nevladine organizacije, opozicija i svi koji insistiraju na tome da sudska presuda ostane činjenica – naveo je Čanak. Murali su, smatra on, prvi plakati nove izborne kampanje. – Na njima nema izbornog broja zato što je broj nepotreban. Poruka je već jasna: vlast je Srbija, Srbija je ugrožena, a svako ko se vlasti suprotstavlja radi protiv Srbije – naglasio je Čanak.

Da su izbori raspisani nekoliko nedjelja ranije, njihove teme, prema Čankovoj ocjeni, bili bi pad nadstrešnice u Novom Sadu i smrt šesnaest ljudi, korupcija, odgovornost, studentski protesti, nasilje nad demonstrantima, zarobljeno pravosuđe i mediji pretvoreni u službu jednog čovjeka. Poslije Mladićevog pogreba, međutim, vlast je dobila priliku da promijeni centralno pitanje izbora. – Više se ne glasa o tome ko je odgovoran za urušavanje države, nego ko je spreman da brani naciju. Ne pita se zašto institucije ne rade, nego ko napada srpske heroje. Ne govori se o korupciji, nego o Hagu, Zapadu, Srebrenici, Republici Srpskoj, Kosovu i „obojenoj revoluciji“ – kazao je Čanak.

On je podsjetio da je premijer Đuro Macut prijedlog za raspisivanje vanrednih izbora obrazložio potrebom da se politika „vrati sa ulica u institucije“. Ta formulacija, prema Čankovoj ocjeni, pokazuje da se građanski protest ne predstavlja kao legitimna demokratska politika, već kao nepoželjan poremećaj. – Izbori nisu ponuđeni da bi se vlast smenila, nego da bi otpor vlasti nakon glasanja bio proglašen suvišnim – naveo je Čanak.

On smatra da Aleksandar Vučić namjerava da napusti predsjedničku funkciju i u kampanju uđe kao kandidat za predsjednika Vlade. – Ako taj plan uspe, neće doći do promene vlasti, nego do promene njenog ustavnog kostima. Moć će slediti Vučića iz Predsedništva u Nemanjinu 11, dok će na mesto predsednika Republike biti postavljena ličnost čija će osnovna funkcija biti da potvrđuje odluke novog premijera – kazao je Čanak. To, prema njegovim riječima, neće predstavljati povratak parlamentarnom sistemu, već njegovu konačnu personalizaciju.

Čanak je ukazao da je među stranim ambasadorima Mladićevoj sahrani prisustvovao samo ambasador Rusije Aleksandar Bocan-Harčenko, ocjenjujući da njegov dolazak nije bio dio uobičajenog diplomatskog protokola. – Ruski ambasador došao je zato što je razumio da prisustvovanje takvoj ceremoniji znači legitimisanje revizije sudski utvrđenih činjenica – kazao je Čanak. Prema njegovim riječima, između Beograda i Moskve ne mora postojati neposredna komanda, jer je dovoljna podudarnost interesa. Srpskoj vlasti Rusija je potrebna kao izvor političke mitologije i rezerva kada pritisak Evropske unije postane neprijatan, dok je Rusiji Srbija potrebna kao poluga uticaja na Balkanu.

– Moskvi nije potrebna snažna Srbija kao partner. Potrebna joj je nedovršena Srbija kao poluga. Formula režima ostaje ista: evropski novac, ruska mitologija i domaća represija – zaključio je Čanak.

Čanak je ocijenio da je Srbija već izborna autokratija – izbori postoje, ali politički teren nije ravnopravan. Mediji, državna sredstva i institucije stoje na raspolaganju vlasti, dok su opozicija, novinari i građanski pokreti izloženi pritiscima. Prema njegovim riječima, tako Srbiju od 2014. godine klasifikuje V-Dem, dok Evropska komisija bilježi rast političkog pritiska na pravosuđe, marginalizaciju parlamenta, represiju nad civilnim društvom i drastičnu medijsku neravnotežu.

Predstojeći izbori, međutim, predstavljaju nešto više od još jednog kruga u kontrolisanoj izbornoj utakmici, jer se pripremaju kao plebiscit o nacionalnoj pripadnosti. – Mehanizam je jednostavan. Najpre se Mladić pretvara iz osuđenika u heroja. Zatim se svaka kritika njegovog državnog ispraćaja proglašava napadom na Srbiju. Potom se studenti, opozicija i kritički mediji povezuju sa onima koji „napadaju Srbiju“. Na kraju se biraču ne postavlja pitanje da li živi dobro i da li država funkcioniše, već da li je sa svojim narodom ili protiv njega – objasnio je Čanak.

To je, smatra on, tačka u kojoj autoritarizam prelazi u fašizaciju. – Ne zato što su ukinute sve stranke ili zato što je Srbija postala kopija Italije iz 1922. ili Nemačke iz 1933. godine. Fašizam se ne vraća u istorijskom kostimu. Vraća se kao politička metoda: mit o nacionalnom poniženju, obećanje preporoda, kult vođe, sakralizacija vojske, rehabilitacija nasilja, proizvodnja unutrašnjih neprijatelja i masovna mobilizacija protiv izmišljene zavere – kazao je Čanak.

Ratko Mladić je, prema njegovoj ocjeni, za takvu političku operaciju gotovo savršen simbol, jer objedinjuje rat, naciju, žrtvu, vojsku, Rusiju i sukob sa Zapadom. Njegov lik omogućava vlasti da se iz optužene strane u aferama i tragedijama pretvori u navodnog branioca naroda.

Čanak smatra da je najvjerovatniji postizborni scenario, ukoliko izborni uslovi ostanu nepromijenjeni, da vlast osvoji ili sastavi parlamentarnu većinu, Vučić pređe na mjesto predsjednika Vlade, a izborni rezultat bude proglašen ne samo pobjedom nad opozicijom nego i oslobađanjem od zahtjeva za odgovornost.

Tada se može očekivati tvrđa faza režima: snažniji pritisak na studentski pokret, kritičke medije, univerzitete i civilno društvo, dalje sužavanje prostora za protest.