Gorčević u Briselu: Crna Gora želi punopravno članstvo u EU

Crna Gora se ne priprema da uđe u Evropsku uniju kao mlađi partner. To je bila najjasnija politička poruka Maide Gorčević, ministarke evropskih poslova, na doručku sa novinarima u Briselu koji je organizovao poslanik Evropskog parlamenta Marjan Šarec (Renew, Slovenija).

U trenutku kada se u pojedinim prijestonicama govori o „zaštitnim mehanizmima“ protiv nazadovanja u oblasti demokratije, odlaganju prava glasa, pa čak i o periodu od deset ili više godina prije nego što nove članice dobiju isti status kao sadašnjih 27 članica, Gorčević je insistirala da Podgorica želi punopravno članstvo. „Crna Gora je veoma jasna. Želimo punopravno članstvo“, kazala je ona.

Država koja pregovara već 14 godina i koja „ostvaruje više od 100 odsto“, prema njenim riječima, „takođe treba da bude ravnopravna na osnovu osnivačkih ugovora“. Ravnopravnost je, dodala je kasnije, „veoma važna za nas”. Ta poruka nije samo retorička, već predstavlja odgovor Crne Gore na debatu koja se razvija unutar Unije: da li bi buduće članice trebalo da prihvate privremena ili čak strukturna ograničenja prava – u vezi sa budžetom, proširenjem ili spoljnom politikom – kako bi postojeće članice bile manje zabrinute zbog mogućeg „nazadovanja”.

Gorčević je kazala da njena vlada još čeka prijedlog Komisije. „Još čekamo prijedlog koji treba da dođe od Evropske komisije i država članica“, rekla je ona. „Prijestonice nijesu donijele odluku i nemaju konačan prijedlog prema zemljama kandidatima.“ Jednako je direktno govorila o još jednoj zabrinutosti u pojedinim prijestonicama – vetu. „Nećemo koristiti nikakav veto niti blokadu u budućnosti“, rekla je. Priznala je da je to „takođe jedna od zabrinutosti koja dolazi iz pojedinih prijestonica”.

Poruka Crne Gore je da mala, predvidiva i već usklađena država treba da bude tretirana kao prednost, a ne kao rizik – i da će se ponašati poput Slovenije, Malte ili baltičkih država, a ne kao država koja blokira druge. Šarec je sastanak otvorio naglašavajući podatke koje Podgorica sada ponavlja u svakoj prijestonici: 18 od 33 pregovaračka poglavlja privremeno je zatvoreno, cilj je da preostala budu zatvorena do kraja 2026. godine, Crna Gora je članica NATO-a i u potpunosti je usklađena sa zajedničkom spoljnom i bezbjednosnom politikom EU.

„Ako Evropska unija nije prisutna na Zapadnom Balkanu, onda će neko drugi biti ili je već prisutan“, kazao je on. Gorčević je dodala operativne detalje: devet paketa za zatvaranje već je poslato Komisiji, dok bi preostalih šest trebalo da bude poslato do kraja ovog mjeseca. Sa crnogorske strane, kazala je, tehnički rad na svim preostalim poglavljima – uključujući najzahtjevnija, vladavinu prava (23 i 24) i životnu sredinu (27) – trebalo bi da bude završen ovog mjeseca.

Zbog tog rasporeda političko pitanje sada postaje važnije od narednog mjerila. Ako Podgorica ispuni obaveze, pitanje će se pomjeriti sa „može li zatvoriti poglavlja?“ na „pod kojim uslovima će se pridružiti?” Odgovor Gorčević je da su postepena integracija i Plan rasta korisni mostovi, ali da nijesu zamjena za članstvo. „Naš glavni zadatak je... da ispunimo sve kriterijume. Tako sjutra možemo biti punopravna članica sa 100 odsto prava, ali uz prava postoje obaveze, i obrnuto.”

Kada je riječ konkretno o nazadovanju, pokušala je da preokrene debatu. Crna Gora, kazala je, želi najčvršće moguće mehanizme vladavine prava „zbog nas samih“, a ne samo zato što to Brisel zahtijeva. Ustavne promjene koje su već dogovorene sa opozicijom prevazilaze zatvaranje mjerila. „Šta god Evropska komisija pošalje kao prijedlog u oblasti vladavine prava kroz zaštitne mehanizme, mi smo tu”. Ono što ne bi prihvatila jeste status drugorazredne članice ugrađen u pristupni ugovor kao pravilo. Privremena ograničenja povezana sa dokazanim nazadovanjem jedno su pitanje; čekanje od 10 ili 15 godina na pravo glasa, bez obzira na rezultate, sasvim drugo.

Na pitanje o tome, stalno se vraćala osnivačkim ugovorima i logici malih država: ako se odluke o budžetu ili spoljnoj politici donose kvalifikovanom većinom, bez sadašnje kulture konsenzusa, manje članice gube uticaj. Crna Gora, ponovila je, nije država koja će blokirati druge.

Neugodniji dio sastanka odnosio se na politička, a ne tehnička pitanja. Nekoliko novinara, uključujući i autora teksta, pitalo je da li Podgorica ima plan da objasni svoju poziciju evropskoj javnosti koja postaje sve manje naklonjena proširenju – a posebno Francuskoj, gdje bi budući predsjednik mogao staviti pristupanje na referendum. Gorčević je priznala da je bilo kašnjenja. „Bili smo toliko fokusirani na isporučivanje rezultata da nijesmo sve vrijeme komunicirali. Nijesmo bili toliko prisutni u državama članicama“, kazala je. Prema njenim riječima, ta faza se sada završava. „Da, sada počinjemo komunikaciju. Kada imamo rezultate, kada isporučimo... sada smo lak slučaj za komunikaciju”.

Iz perspektive Crne Gore, možda. Ubjeđivanje parlamenata – a ako do toga dođe, i francuskih birača – druga je stvar. Francuska je, kazala je, „definitivno jedna od neizvjesnosti, ne za Crnu Goru, već i za EU, jer u ovom trenutku ne možete predvidjeti rezultat izbora”. Parlamentarni put sa tropetinskom većinom bio bi jedna strategija, dok bi referendum bio druga, „skup, ne samo za nas... biće skup i za Francusku da organizuje [referendum] za jednu zemlju”. Mala država ne može sama da pokrije kampanju na nivou cijele Francuske. „Potrebna nam je podrška ne samo kroz fondove, već i kroz saveznike u EU”, rekla je. Navela je da će Podgorica razgovarati sa svim političkim grupacijama, uključujući i one koje su već najavile da bi glasale protiv bilo koje nove članice. Tajming će biti osjetljiv: proširenje nije popularna tema predizbornih kampanja. To je spoljašnji rizik.

Unutrašnji je 2027. godina. Očekuje se da će naredni parlamentarni izbori u Crnoj Gori biti održani u junu te godine. Gorčević je upozorila da narativ protiv EU možda neće prvo doći od domaćih političara, već „iz inostranstva”. Strano informacijsko manipulisanje i miješanje, za koje je koristila skraćenicu Komisije FIMI, već je na radaru Vlade. Podgorica o tome razgovara sa Komisijom i saveznicima među državama članicama. „Ne bi trebalo da uzimamo zdravo za gotovo komunikaciju u sopstvenoj zemlji”.

Podrška članstvu od 70 odsto predstavlja prednost, ali nije trajni štit.

Na pitanje EUalive da li bi nastojanje Španije da katalonski, baskijski i galicijski postanu službeni jezici EU moglo predstavljati prepreku, Gorčević je kazala da je nakon objave razgovarala sa španskim kolegom. Poruka koju je prenijela jeste da Madrid nema namjeru da blokira Crnu Goru. On „u potpunosti vjeruje” da se pitanje španskih jezika može riješiti prije ulaska Crne Gore ili istovremeno sa njim i da to „ne znači nikakvu vrstu blokade”. Za uvođenje novih službenih jezika i dalje je potrebna jednoglasnost. Kako je sugerisala, riječ je o pitanju unutar EU, a ne o pitanju koje bi trebalo da optereti pristupanje Crne Gore.

Kada je riječ o domaćoj raspravi o jeziku – povremenim pokušajima da srpski bude proglašen službenim jezikom Crne Gore – tretirala ju je kao buduće pitanje susjedne zemlje, a ne kao mjerilo za zatvaranje pregovora Crne Gore. Poglavlje 34, koje se odnosi na prevođenje pravne tekovine EU na crnogorski jezik, i dalje je otvoreno. Primarno zakonodavstvo trebalo bi da bude prevedeno do kraja ove godine, a ostatak do pristupanja. Sličnosti sa hrvatskim jezikom, prema njenom mišljenju, ne oslobađaju Crnu Goru tog posla: pravni jezik je drugačiji, a Podgorica želi crnogorski kao službeni jezik EU kao politički signal, a ne kao prečicu.

Bilateralna pitanja sa Hrvatskom postoje i poznata su; na njihovom rješavanju rade komisije. Gorčević je kazala da bi trebalo da budu riješena prije pristupanja kako ne bi ušla u pristupni ugovor. Uticaj Srbije opisala je prvenstveno kroz vlasništvo nad medijima i predizbornu buku povezanu sa izborima u samoj Srbiji, a ne kao direktnu prijetnju blokadom Beograda ukoliko Crna Gora prva pristupi EU.

Ozbiljnijom zabrinutošću označila je rusko miješanje uoči izbora 2027. godine. Sjeverna Makedonija kao upozorenje, a ne paralela Šarec je Sjevernu Makedoniju naveo kao upozorenje da EU ne bi trebalo da ponovi isti scenario sa Crnom Gorom. Podrška pristupanju među građanima Crne Gore, kazao je, i dalje je snažna – prema njegovom sjećanju, snažnija nego što je bila u njegovoj zemlji 2003. i 2004. godine, kada je Slovenija još pregovarala. Prema njegovim riječima, raspoloženje u Podgorici nije se pogoršalo na način na koji jeste u drugim djelovima regiona.

„Sjeverna Makedonija je bila predvodnik, ali je 2019. donijeta pogrešna odluka i od tada Sjeverna Makedonija više nije predvodnik.” Pod sadašnjom vladom u Skoplju, otišao je i korak dalje: ta zemlja „nema čak ni volju da se pridruži Evropskoj uniji”. Poenta je bila politička, a ne tehnička. Ako zemlju kandidata predugo držite na čekanju, nakon što je već obavila težak posao, javnost – a zatim i vlada – može jednostavno odustati. „Ne želimo da se isto dogodi u Crnoj Gori.” Za Šareca, upravo zato Brisel mora biti spreman da isporuči rezultate kada Podgorica zatvori preostala poglavlja. Proširenje je, kazao je, i pitanje toga da se ne razočaraju građani koji i dalje vjeruju da će Unija ispuniti svoj dio dogovora.

Ministarkina verzija istog argumenta bila je još direktnija. Ako je proces zasnovan na zaslugama, rezultati ne mogu biti jednosmjerni. „Očekujemo da EU isporuči. Ako mi isporučujemo, očekujemo isto i od EU”. Nije željela da navede datum potpisivanja pristupnog ugovora. Prvo poglavlja, kazala je; potpisivanje bi bilo posao za narednu godinu, a Komisija bi trebalo da ga najavi. Sastanak je ostavio prilično jasnu sliku. Crna Gora ubrzava završetak tehničkog dijela pregovora tokom 2026. godine. Prihvatiće snažne mehanizme zaštite vladavine prava jer tvrdi da ih želi zbog sebe.