Premijer Spajić o hibridnom djelovanju i medijskim konstrukcijama

Premijer Milojko Spajić nije mislio na Albaniju kada je juče govorio da će zatvaranje novih pregovaračkih poglavlja u pregovorima Crne Gore i EU biti praćeno koordinisanim hibridnim djelovanjem, u koje su uključeni zvaničnici najmanje dvije države iz regiona. To je potvrđeno Portalu RTCG u vrhu izvršne vlasti.

Ova informacija, međutim, priču čini zanimljivijom nego što na prvi pogled izgleda, jer se u političkom i medijskom prostoru Crne Gore posljednja 24 sata ne vodi samo rasprava o tome na koje je dvije države premijer mislio. Pred našim očima nastaje nešto drugo: od jedne bezbjednosne informacije pravi se mnogo šira politička konstrukcija, ona o “bušenju“ Vlade iznutra, funkcionerima pod spoljnim uticajem, mogućem rušenju parlamentarne većine i, konačno, Srbiji i Albaniji kao državama koje navodno stoje iza operacije.

Problem je što je najmanje jedan važan dio te konstrukcije netačan. Prema informacijama RTCG od izvora u Vladi, Albanija nije država na koju je Spajić mislio, a od danas stižu i reakcije iz te zemlje koje demantuju takva pisanja. Kako saznajemo, nakon što su se u javnosti pojavile tvrdnje da je Albanija jedna od država na koje se odnosi premijerovo upozorenje, albanski premijer Edi Rama interesovao se kod crnogorske Vlade otkud takva informacija. Prema našim saznanjima, iz Podgorice mu je predočeno da se radi o neistini. Dakle, medijska “informacija” prešla je granicu i postala diplomatsko pitanje. A izvor te informacije bile su „Vijesti“.

“Vijesti“ su prvo objavile da su Srbija i Albanija države na koje je Spajić mislio, tvrdeći da im je to potvrđeno iz više izvora, a u današnjem tekstu precizirale su da ih je bilo četiri. Dan kasnije, “Dan“ objavljuje nešto sasvim drugo: Srbija i Hrvatska. Može se, naravno, dogoditi da novinarski izvori daju različite informacije. To je sastavni dio profesije. Ali postoji jedna mala neprijatnost za „Vijesti“: ovo nije prvi put u svega nekoliko dana da njihovi anonimni izvori znaju nešto što oni kojima se informacija pripisuje ne potvrđuju.

Prije manje od dvije sedmice dogodila se gotovo školski slična situacija. „Vijesti“ su 16. avgusta objavile rezultate istraživanja političkog javnog mnjenja koje su pripisale agenciji Spektrum Analitika. I tada je autentičnost, kako je navedeno, bila potvrđena „iz više izvora“. Samo što se ubrzo oglasila sama Spektrum Analitika. Saopštila je da podatke nije dostavila medijima, da nije odobrila njihovo objavljivanje, da ne stoji iza podataka predstavljenih u tekstu i da ne potvrđuje njihovu autentičnost kao rezultate zvaničnog istraživanja kompanije. Naglašeno je i da objavljeni podaci nijesu predstavljali konačne, metodološki verifikovane rezultate namijenjene javnom objavljivanju.

Dakle, jednom „više izvora“ potvrđuje istraživanje iza kojeg ne stoji kompanija kojoj je pripisano. Dvije sedmice kasnije četiri izvora potvrđuju Albaniju, za koju iz vrha Vlade tvrde da uopšte nije bila pomenuta u informacijama na koje se premijer pozvao.

U novinarstvu anonimni izvor jeste legitimno sredstvo. Ali anonimnost nije čarobni štapić kojim tvrdnja postaje činjenica. Što je tvrdnja ozbiljnija, potreba za provjerom je veća. Posebno kada rezultat nije bezazlena novinarska omaška, već diplomatska neprijatnost između dvije države. Premijer nije pomenuo nijednu državu. Nije rekao ni da u Vladi postoje ministri ili potpredsjednici koji učestvuju u hibridnom djelovanju protiv Crne Gore. Njegova poruka bila je precizna: postoje „ozbiljne bezbjednosne operativne informacije“ da će najavljeno zatvaranje novih pregovaračkih poglavlja sa Evropskom unijom biti praćeno koordinisanim hibridnim djelovanjem u koje su uključeni zvaničnici najmanje dvije države regiona. Takođe, dodao je da takve aktivnosti imaju za cilj destabilizaciju Crne Gore, uz očekivanu podršku pojedinih političkih aktera i dijela medijske scene u zemlji. A završio porukom da pokušaji destabilizacije neće promijeniti kurs niti zaustaviti evropski put Crne Gore.

Nigdje ministra koji radi protiv države. Nigdje potpredsjednika Vlade ucijenjenog kompromitujućim materijalom. Nigdje najave raspada vlasti. Tekst „Vijesti“ ide upravo tim putem. Pozivajući se na izvore iz sektora bezbjednosti, govori se o visokom funkcioneru Vlade navodno izloženom uticaju ljudi povezanih sa kriminalnim strukturama, kompromitujućim informacijama kojima navodno raspolažu, mogućem sukobu sa premijerom i eventualnom izlasku iz vladajuće koalicije.

Jedno je izvijestiti da službe određene informacije provjeravaju, a nešto sasvim drugo je od toga sastaviti politički narativ u kojem čitalac na kraju treba da zaključi da se Vlada ruši spolja i iznutra, a zatim mu ponuditi i države, i potencijalne domaće izvođače radova, i politički rasplet. Posebno kada premijer ništa od toga nije rekao.

Ali tu priča postaje još zanimljivija. Neobična ljubav „Vijesti“ i Vučićevog poslovnog svijeta Ako „Vijesti“ posljednjih mjeseci čitamo samo politički, Aleksandar Vučić djeluje gotovo kao njihov prirodni antagonist. Beograd se opisuje kao izvor političkog pritiska, govori se o miješanju Srbije u crnogorske prilike, Vučićeve izjave seciraju se gotovo svakodnevno, a političari bliski predsjedniku Srbije tretiraju se kao produžena ruka njegove politike u Crnoj Gori.

Sve bi to bilo legitimno, jer medij ima pravo i obavezu da kritički ispituje svaku vlast. Ali postoji jedan mnogo manje bučan dio tog odnosa koji unosi priličnu sumnju u cijelu postavku. Na stranicama istih „Vijesti“ 24. avgusta, praktično jedan pored drugog, pojavljuju se promotivni sadržaji MTEL-a i ALTA banke. MTEL nije bilo koja privatna kompanija iz Srbije. Crnogorski MTEL dio je Telekom Srbija grupe. Telekom Srbija je kompanija u kojoj Republika Srbija ima 58,11 odsto vlasništva.

Još zanimljiviji je slučaj ALTA banke. "Vijesti“ su samo dvije sedmice ranije objavile tekst pod naslovom „Stop poslovanju sa bankom bliskom Vučiću“, upravo tako opisujući ALTA banku. Dakle, to su tvrdnje samih “Vijesti”. A onda, 24. avgusta nastupa promotivni sadržaj ALTA banke na „Vijestima”. Ništa od toga samo po sebi nije nezakonito. Niti komercijalna saradnja automatski znači uređivački uticaj. Bilo bi neozbiljno tvrditi suprotno bez dokaza. Ali je teško ne primijetiti ironiju. Vučić je, izgleda, problem kada se pojavi u političkoj rubric, dočim je u rubrici „Poslovni marketing“ njemu blizak krug poslovnih uticaja veoma rado viđen i više nego dobrodošao.

To pitanje, uostalom, nije novo. Već je javno postavljano kako medij koji godinama izrazito kritički govori o političkom uticaju vlasti u Beogradu istovremeno nema problem sa komercijalnim odnosima sa kompanijama iz sistema države Srbije. Postavljali su ga čak i političari koje same „Vijesti“ redovno i veoma oštro kritikuju. Odgovor nikada nije naročito komplikovan: medij će reći da marketing nema veze sa uređivačkom politikom. I to može biti potpuno tačno. Ali onda ista mjera mora važiti za sve. Ako poslovni odnos sa kompanijom povezanom sa nekom državom ništa ne govori o političkom odnosu prema toj državi, onda se ni poslovne veze drugih aktera ne mogu automatski predstavljati kao politički dokaz.

A ako, pak, ekonomske veze jesu relevantne kada se govori o političkom uticaju Srbije u Crnoj Gori, onda javnost ima pravo da zna i kakav je obim komercijalnih odnosa velikih crnogorskih medija sa kompanijama iz sistema koji ti isti mediji svakodnevno problematizuju. Ne zato da bi se unaprijed izveo zaključak, nego upravo zato da zaključak ne bi bio unaprijed izveden.

Sve se događa u trenutku kada Crna Gora ulazi u završnicu evropskih integracija. U julu su privremeno zatvorena još dva pregovaračka poglavlja, 8 i 29, čime je broj privremeno zatvorenih poglavlja dostigao 18. Početak septembra, javnosti saznaje ovih dana, mogao bi otvoriti prostor za zatvaranje još četiri. Drugim riječima, evropski proces se, uprkos svim političkim trzavicama, nastavlja.

I upravo tada dobijamo zanimljivu seriju događaja. Najprije istraživanje čiju „autentičnost“ potvrđuje više anonimnih izvora, nakon čega se ogradi sama agencija kojoj je pripisano, a potom tvrdnju o Albaniji koju ponovo potvrđuju anonimni izvori, nakon čega iz vrha izvršne vlasti stiže potpuno drugačija informacija. Istovremeno se premijerova bezbjednosna poruka bez ikakvog osnova proširuje u priču o ljudima unutar Vlade koji bi mogli raditi na njenom rušenju. A u isto vrijeme politički najkritičniji glas prema Vučiću nema nikakav problem da na svojim stranicama reklamira MTEL i banku koju je sam nekoliko dana ranije nazvao „bliskom Vučiću”. Možda je sve slučajnost, ali, u ozbiljnom novinarstvu, međutim, upravo se slučajnosti provjeravaju.

Najskuplja roba je nezavisnost. Problem ovdje zato nije MTEL, a nije to ni ALTA banka. Privatni medij mora da zarađuje i niko razuman neće zamjeriti novinama što prodaju oglasni prostor. Problem nastaje kada se istovremeno zauzima pozicija moralnog arbitra koji drugima mjeri svaki kontakt, poslovni odnos ili političku blizinu sa Beogradom, dok se sopstveni poslovni odnosi proglašavaju potpuno irelevantnim. Tada pitanje više nije ko se reklamira. Pitanje je dosljednosti. Jer ako Vučić predstavlja toliko ozbiljnu opasnost po političku i medijsku nezavisnost Crne Gore koliko nam se svakodnevno sugeriše, onda bi bilo zanimljivo znati zbog čega novac kompanija iz njegovog političko-poslovnog okruženja ne predstavlja makar temu za transparentnost. A ako taj novac nema nikakve veze sa politikom, onda bi bilo dobro da se ista pretpostavka nevinosti velikodušno primjenjuje i na druge.