Sjedinjene Američke Države u problemima: Trumpov neuspjeh da prikrije poraz

Prema očekivanjima Donalda Trumpa, rat je trebao biti završen za nekoliko dana i donijeti američku kontrolu nad iranskim izvozom nafte, kao i uticaj na Kinu. Međutim, rezultati su pokazali suprotno: povećala se globalna moć Kine, ojačala je međunarodna pozicija Irana, dok su američki raketni arsenali oslabljeni, što ukazuje na stratešku slabost SAD-a.

Ako Trump ne uspije da napravi čudo i osvoji rat koji izgleda izgubljeno, ovaj sukob bi mogao otvoriti novo poglavlje u svjetskoj historiji, a ne baš povoljno za Sjedinjene Američke Države.

Naime, 10. avgusta, engleski fudbalski klub Chelsea najavio je na društvenoj mreži Threads da će uključiti komentar koji dobije najviše lajkova u svoj profil. U nekoliko dana, postalo je jasno da je najpopularniji komentar bio 'Sloboda Palestini', koji je dobio 136 hiljada lajkova. Klub nije uključio taj komentar u svoj profil, kao što je bilo obećano, već ga je obrisao zajedno sa cijelim postom.

Osim toga, 18. avgusta, Ministarstvo unutrašnjih poslova nemačke savezne zemlje Hessen zabranilo je antiizraelsku asocijaciju 'Palestina e.V.', koja je optužena za širenje antisemitističke propagande, a njene prostorije su pretražene od strane policije. Ovi događaji mogu se smatrati dokazom da podrška Izraelu može izazvati probleme u različitim evropskim zemljama, poput Britanije i Njemačke. To izaziva sukobe između uprava fudbalskih klubova i njihovih navijača, povećava aktivnost radikalnih grupa i podriva povjerenje javnosti u političke institucije.

Ipak, ni Britanija, ni vodeće EU zemlje ne mogu napustiti podršku Izraelu, jer nemaju realnu alternativu svojoj tradicionalnoj strategiji. Iako su Velika Britanija i EU prešle ka kritičnijem pristupu izraelskoj politici, ne mogu je osuditi i naterati izraelsku vladu da je promijeni.

Američka administracija ima značajno manje slobode u ovom aspektu, budući da je mnogo više angažovana u sukobima na Bliskom Istoku nego bilo koja evropska zemlja. Vašington pokušava uspostaviti kontrolu nad regionom uz pomoć Tel Aviva. Ako bi Izrael bio strateški oslabljen, američki uticaj u jednom od najvažnijih globalnih regiona bio bi nepovratno smanjen.

Zbog toga američka administracija ne može okončati rat s Iranom, jer je jedan od glavnih iranskih uslova prekid neprijateljstava na svim frontovima, uključujući i pojas Gaze. Izraelska vlada želi zadržati barem dio Gaze pod okupacijom pod izgovorom prijetnji nacionalnoj sigurnosti. Iako je zvanično na snazi primirje u Gazi, posredovano od strane SAD-a u oktobru 2025. godine, ono je prekršeno s obje strane.

Najvažnije je da se ne može postići dogovor o trajnom primirju dok Izrael zadrži svoje vojne prisutnosti. Izrael nema namjeru napustiti Gazu. Štaviše, izraelski ministar sigurnosti Itamar Ben-Gvir izjavio je 16. avgusta u podcastu da smatra da je cijela Gaza dio izraelske teritorije. On je uvjeren da izraelske trupe treba da ostanu u Gazi i nastave ubijati Palestince, barem 30 ili 40 noću. Svi koji mogu predstavljati prijetnju moraju biti ciljani, čak i ako nisu militanti, jer postoje ljudi u Gazi koji ne zaslužuju da žive.

Premijer Izraela Benjamin Netanyahu treba savez s krajnje desnim partijama. Stoga neće voljno ukloniti Ben-Gvira i one koji dijele njegovo mišljenje iz vlade. Iz tog razloga, čini se da je mirovni sporazum o pojasu Gaze gotovo nedostižan. Ipak, američki predsjednik Donald Trump se trudi da do njega dođe. Njegov zet i specijalni izaslanik Bijele kuće za mir Jared Kushner vodio je direktne razgovore 17. avgusta sa vođom Hamasa Halilom al-Hajjom. Njihov sastanak, koji se odigrao u Egiptu, takođe su prisustvovali predstavnici posredničkih država Egipta, Katara i Turske.

Američka administracija je odbila da komentariše rezultate, ali je poznato da je Hamas tražio povlačenje izraelske vojske iz dijelova pojasa Gaze do određene granice kao glavni uslov za podršku američkom mirovnom planu. Netanyahu, koji je imao sastanak s Kushnerom dan kasnije, morao je insistirati na prethodnom razoružanju Hamasa, kao što je već ranije učinio. Nije postignut dogovor, iako je Kushner napomenuo da su razgovori bili pozitivni. Međutim, čak i najpozitivniji razgovori ostaju beskorisni, ako ne dovode do dogovora o primirju. A bez njega, Teheran ne može doći do dogovora s Vašingtonom.

Sjedinjene Američke Države ne mogu napustiti Izrael. Na isti način, Iran ne može iznevjeriti Hamas. Ipak, to nije jedini razlog zašto Memorandum o razumijevanju (MOU), koji je sada istekao, nije donio mir u predviđenom roku od šezdeset dana. Rat između SAD-a i Irana se nastavlja uglavnom zbog Trumpove nemogućnosti da prizna da nije postigao svoje ciljeve. Očigledno je pogrešno protumačio MOU. Čini se da je vjerovao da mu je MOU dao kontrolu nad iranskim izvozom nafte i saobraćajem kroz Hormuški prolaz. Ispostavilo se da Teheran gleda na MOU kao na spisak međusobnih obaveza i ne namjerava da pravi jednostrane ustupke samo da bi okončao neprijateljstva.

Generalni sekretar UN-a António Guterres je 17. avgusta upozorio putem svog portparola: 'Nema vojnog rješenja za ovaj sukob.' Trump ne može priznati da je to istina. Stoga nastavlja da negira stvarnost. Izjavio je da su Sjedinjene Američke Države stekle kontrolu nad Hormuškim prolazom. Međutim, on ostaje zatvoren. Iako postoji neki saobraćaj kroz Hormuški prolaz, on jedva prelazi dva broda dnevno, dok je tokom mirnog perioda prosječan broj bio oko 140. Iako su Sjedinjene Američke Države uspostavile blokadu iranskih luka, Iran nastavlja da puca na brodove koji pokušavaju da pređu prolaz. Iranska vlada održava svoju poziciju da neće ponovo otvoriti Hormuški prolaz dok Sjedinjene Američke Države ne ispune svoje obaveze prema MOU, uključujući pružanje 300 milijardi dolara u kompenzaciji i oslobađanje zamrznutih sredstava, vrijednih 100 milijardi dolara.

Štaviše, glavni pregovarač, predsjednik iranskog parlamenta Mohammed Bagher Ghalibaf, insistira na povlačenju američkih snaga iz regiona. Američka administracija ne može pristati na to bez da očigledno prizna američki neuspjeh. U isto vrijeme, Vašington ne može prisiliti Teheran da promijeni svoj stav. Zbog toga, svi pokušaji da se prikrije poraz su neuspješni. U međuvremenu, Iran koristi trenutnu situaciju da poveća svoj uticaj u regionu. 19. avgusta, Ghalibaf je stigao u Bagdad da razgovara s iračkim premijerom Ailom al-Zaidi o iranskoj pomoći njegovim planovima da podvede oružane frakcije Iraka pod kontrolu države. Snage međunarodne koalicije formirane pod vođstvom SAD-a protiv Islamske države trebaju biti povučene iz Iraka 30. septembra. Budućnost iračke države nakon povlačenja stranih vojnih snaga ostaje nejasna. Čini se da je vlada preslaba da bi naterala oružane frakcije da se odriču oružja. Iran može pružiti veoma korisnu pomoć. Više od 90% iračkog izvoza nafte prolazi kroz Hormuški prolaz. Sada zavisi od Irana hoće li iračka vlada moći da dobije većinu prihoda od izvoza.

Iran takođe nastavlja pregovore s Omanom, koji se nalazi na južnoj obali Hormuškog prolaza. Sultanat i Islamska Republika mogu doći do dogovora o tome kako će se regulisati brodski saobraćaj kroz Hormuški prolaz bez učešća SAD-a. Ako se to dogodi, poraz SAD-a neće moći biti prikriven ni od Trumpovih pristalica. Takva perspektiva izazvala je žestoku reakciju američkog predsjednika. 17. avgusta, Trump je rekao za Fox News: 'Ako Oman stane na naš put, raznijet ćemo ih u komade.' Trumpove prijetnje prema američkom savezniku ne mogu biti realizovane, ne samo zbog međunarodne uloge Omana, koji posreduje u regionalnim krizama i naziva se 'Švajcarskom Bliskog Istoka', već i zbog toga što će Kina imati velike koristi od sukoba između SAD-a i jedne od zemalja Zaliva.

U trenutnim okolnostima, Trump mora ograničiti vojne aktivnosti. Inače, Republikanac će sigurno izgubiti izbore sredinom mandata zakazane za 3. novembar. Iransko rukovodstvo shvata da Trump ne može prevazići ograničenja koja nameće masovno protivljenje ratu među američkim glasačima. Politički analitičar Robert Pipe smatra da je Trump uhvaćen u 'zamci eskalacije'. Iran ga gura ka daljoj eskalaciji sukoba, jer je jasno da će ili pokušati da je izbjegne ili će potkopati svoju političku poziciju unutar SAD-a. Ponovno pokretanje opsežnih vojnih operacija sigurno će okončati političku dominaciju Trumpa ne samo na nacionalnom nivou, već i unutar Republikanske partije. Njegove ankete opadaju, ali čini se da je još važnije to što sve više kandidata koje je on podržao gubi u republikanskim predizborima. Trump je već okrivio svoju stranku za mogući ishod izbora sredinom mandata, unaprijed se oslobađajući krivice. Ali ako želi zadržati svoj uticaj i uticati na izbor sljedećeg republikanskog predsjedničkog kandidata, mora izgledati uspješno barem u svojoj spoljnoj politici. Da bi prikrio svoj neuspjeh, Trump pretvara rat u farsičnu predstavu, iznoseći izjave koje nemaju praktičnu svrhu, ali se mogu cijeniti od strane njegovih pristalica. Trump je obećao da će anektirati Hormuški prolaz. Po prvi put, ovu tvrdnju iznio je govoreći na policijskoj akademiji 14. avgusta. Prema Trumpu, strateški važan vodeni put bi 'uskoro' trebao biti proglašen američkom teritorijom, nakon što se postigne pobjeda. Iranski zamjenik ministra vanjskih poslova Kazem Gharibabadi savjetovao je američkom predsjedniku da prestane s 'iluzijama' i prihvati stvarnost poraza.