Skupština kao verbalni ring: Sve više uvreda, sve manje dijaloga

Umjesto konstruktivne debate i razmjene argumenata, u Skupštini se često čuju uvrede i teške riječi koje nerijetko prijete da prerastu u fizički obračun. Posljednji incident bio je juče, a u decenijama iza nas bilo ih je više. Ovakva ponašanja predstavnika naroda, kako tada, tako i danas, narušavaju ugled Skupštine i šalju lošu poruku građanima.

„Ovo sad prelazi okvire uljudnog i prelazi u degutantno. Čini se da estradizacija dovodi do banalizacije. Ali ono što je jednako zanimljivo jeste da je upravo Milo Đukanović, čini mi se, Dritanu Abazoviću uputio tu riječ 'bitango', a sada je tu riječ iskoristio Milan Knežević, ljuti protivnik Mila Đukanovića, što će reći da kada neka riječ zaživi u parlamentu onda je teško izbaciti“, ocjenjuje kolumnista Đuro Radosavović.

Svi incidenti iz Skupštine završavaju na društvenim mrežama i dostižu zabrinjavajući broj pregleda, lajkova i komentara. „Ako oni koji predstavljaju institucije pokazuju da je vrijeđanje prihvatljiv način rješavanja sukoba, upravo se na taj način šalje da je taj vid komunikacije legitiman i van parlamenta, što, vratićemo se unazad, u stvari najviše utiče na mlade ljude koji danas zrijevaju. Zato odgovornost političara nije samo u odlukama koje donose, već i u toleranciji i kulturi dijaloga koje bi svojim ponašanjem trebalo da grade, a ne da ga urušavaju“, navela je socijološkinja Biljana Radović.

Radosavović dodaje da ako je ovo rezultat manjka pažnje, onda su u problemu. „Ovo je stihijsko ponašanje političara koji očigledno u tom trenutku nemaju o čemu da govore. Nasilje je u porastu, političari bi po pravilu trebalo da daju primjer kako da se spusti lopta, a ne da se još više zagrijava situacija“, kaže Radosavović.

„Mišljenja sam da građani nisu oguglali još uvijek na sve ovo. Problem će se desiti kada oguglamo i samo da ne normalizujemo, jer je normalizacija najveći rizik, da ne normalizujemo takvo ponašanje, već da konstantno opominjemo, razgovaramo, pronalazimo uzroke i pokušavamo da riješimo, odnosno spriječimo, posljedice takvog ponašanja“, poručuje sociološkinja.

Do tada, iako politika nikada nije bila potpuno lišena strasti, bitno je da se podsjetimo starijih saziva skupštine. Političke bitke vodile su se isključivo snagom argumenata uz uvažavanje sagovornika. Nije do vremena, do ljudi je.