Novih četrnaest ministara u Crnoj Gori: Politička igra i etnička podjela

Juče su četiri nova ministra položila zakletvu u Crnoj Gori, a njihove stranke su izdale sertifikate koji potvrđuju njihovu etničku pripadnost. Postavlja se pitanje koliko je ministara ili ministarki od "pogrešne" etničke pripadnosti, na šta se misli kada se spominje ta "nepotpuna" etnička grupa kojoj i sam pripadam.

U međuvremenu, portali bliski Novoj srpskoj demokratiji i Vučiću napali su Amina Cikotića iz Evropskog saveza, stavljajući mu riječi u usta koje nikada nije izgovorio. Njegove riječi su ponovljene čak i u Parlamentu, gdje se teško može pratiti ko su svi učesnici. Čini se da će uskoro biti manje poslanika nego ministara, a potrebna je samo malo strpljenja do ulaska u EU.

Evropska unija, kroz djelovanje komesara Kosa, je podstakla one koji su juče popunili upražnjena mjesta u vladi. Ovo je bio tužan dan za Crnu Goru, podsjećajući na to kako su institucije prožete i beznačajne, a država postala samo ukras za partijske i etničke elite. Crna Gora je, po svemu sudeći, svjetski šampion po broju ministara po glavi stanovnika, izuzev mikrodržava poput San Marina i Andore.

Zbog toga me ne čudi imenovanje Jole Vučurovića za ministra, čak i nakon skandala u kojem je bila uključena njegova supruga i navodni pokrivač seksualnog zlostavljanja u srednjoj školi koju je vodila. Funkcija ministra postala je devalvirana. U ovom trenutku sve je dozvoljeno, a PES koristi državne resurse kako bi kupio socijalni mir i političku stabilnost pred pristupanje EU.

Međutim, moramo biti strpljivi. Na kraju, moraćemo nešto da uradimo kako ne bismo postali propala država, samo prazna ljuštura za porodične, partijske i kumovske veze. Jedini koji protestuju su oni iz URA i njihovog kruga koji nisu dobili poslove, dok su svi ostali na vlasti na nekom nivou i očekuju nešto.

Nova srpska demokratija predstavlja veliki problem, koji će se samo povećavati. Ako se navodni raskol s Vučićem ne razbije prije narednih izbora, nadmašiće nas. Ukupiće se i čudom pomiriti prije glasanja. Kritizirati opoziciju nije plemenito, ali se dešava da je opozicija često na vlasti u mom gradu.

Ne znam ima li iko u Crnoj Gori ko zaista osjeća da je Živković vođa DPS-a i lider opozicije. To je problem. DPS ne može rasti ili se konsolidovati dok ne dobije autonomnog i autentičnog lidera poput Đukanovića, ali za novo doba i s razvijenijim demokratskim navikama.