Šangajski model: Kazahstan i Kina razvijaju novi industrijski sistem

Posjeta predsjednika Kazahstana Kasima-Žomarta Tokajeva Šangaju od 15. do 17. jula bila je više od niza sastanaka i potpisivanja investicionih sporazuma. Razgovori sa kineskim predsjednikom Si Đinpingom i učešće na Svjetskoj konferenciji o vještačkoj inteligenciji (WAIC 2026) pokazali su da se ekonomska i tehnološka saradnja Kine i Kazahstana razvija u sveobuhvatan industrijski model.

Tokajevljeva posjeta pokazala je ambiciju Astane da se pozicionira kao infrastrukturna platforma nove ekonomije – od eksploatacije sirovina i proizvodnje baterija do energetike, data centara, vještačke inteligencije i transporta.

Na investicionom okruglom stolu potpisano je više od 70 sporazuma i memoranduma, ukupne vrijednosti veće od 15 milijardi dolara. Projekti obuhvataju vještačku inteligenciju, digitalnu infrastrukturu, transport, industriju, energetiku i kritične minerale. Ipak, tačan obim paketa još nije u potpunosti javan. Predsjedništvo Kazahstana objavilo je 17 dokumenata razmijenjenih na predsjedničkom nivou, dok puna lista od više od 70 sporazuma nije objavljena. Zbog različitog obuhvata dokumenata i valuta, pojedini izvori vrijednost paketa procjenjuju na oko 12,5 milijardi dolara.

Zato ukupnu sumu treba posmatrati kao portfolio projekata u različitim fazama razvoja. Memorandum o razumijevanju nije isto što i izgrađena fabrika, jer između potpisivanja sporazuma i početka proizvodnje slijede finansiranje, izbor lokacije, dozvole, izgradnja i dostizanje punog kapaciteta.

Širi ekonomski okvir, međutim, pokazuje značaj saradnje. Bilateralna trgovina dostigla je rekordnih 49 milijardi dolara, kineske investicije u Kazahstanu premašile su 30 milijardi dolara, a u zemlji posluje više od 8.500 kompanija sa kineskim kapitalom. Tokajev je sadašnju fazu odnosa opisao kao početak novih „zlatnih 30 godina“.

Jedan od najvažnijih projekata je najava kompanije CATL, svjetskog lidera u proizvodnji baterija za električna vozila, da izgradi fabriku u Kazahstanu. To bi moglo biti prvo postrojenje takvog obima u Centralnoj Aziji. Tokajev je predložio stvaranje cjelovitog lanca vrijednosti – od prerade sirovina do proizvodnje gotovih baterija. Ipak, ključni detalji još nijesu poznati. Nije jasno koliki će biti kapacitet fabrike, koliko će komponenti biti proizvedeno lokalno, odakle će dolaziti sirovine i koliko će se proizvodnja oslanjati na domaće inženjerske i tehnološke kapacitete.

Razlika je značajna: fabrika može samo sklapati baterijske module od uvezenih ćelija, ali može i proizvoditi same ćelije, materijale za katode i anode i prerađivati kritične minerale. Od toga će zavisiti da li će Kazahstan dobiti stvarnu industrijsku bazu ili samo montažno postrojenje.

Kazahstan istovremeno razvija sopstvenu računarsku infrastrukturu. Projekat Data Center Valley kod Ekibastuza razvija se prvenstveno uz američku kompaniju Firebird i podršku NVIDIA-e, a prva faza od 125 megavata trebalo bi da bude završena 2027. godine. U ekosistem se uključuju i kineski investitori i operateri. Ovakav pristup pokazuje nastojanje Kazahstana da sarađuje sa više tehnoloških partnera i smanji zavisnost od jednog dobavljača.

Međutim, svi veliki projekti imaju isto ograničenje – energiju. Data centri, metalurgija, proizvodnja baterija i električnih vozila zahtijevaju stabilno snabdijevanje električnom energijom i pouzdanu mrežu. Zato su Kazahstan i China Communications Construction Company dogovorili razvoj reverzibilne hidroelektrane snage 600 megavata u dolini Kargali. Takvo postrojenje pomaže stabilizaciji sistema, ali samo po sebi ne stvara novu primarnu proizvodnju električne energije.

Za rast svih najavljenih projekata biće potrebno dodatno ulaganje u termoelektrane, obnovljive izvore i potencijalno nuklearnu energiju. Šangajski sporazumi povezani su u svojevrsni sistem povratnih veza. Fabrika baterija zahtijeva prerađene sirovine, prerada zahtijeva energiju, energija zavisi od mreže, a elektroenergetski sistem sve više zavisi od digitalnog upravljanja.

Data centrima su potrebni napredni procesori i efikasna logistika, dok svaki novi projekat dodatno povećava pritisak na infrastrukturu. To ukazuje na promjenu glavnog izazova za Kazahstan. Ranije je najveći problem često bio nedostatak finansiranja. Sada ograničenje sve više postaju fizička infrastruktura, proizvodnja električne energije, mreže, komunikacije i pristup naprednoj opremi.

Transport ostaje jedan od ključnih stubova saradnje. Kroz Kazahstan prolazi 13 međunarodnih transportnih koridora, a oko 85 odsto željezničkog teretnog saobraćaja između Kine i Evrope prolazi kroz tu zemlju. Novi element je platforma Smart Cargo, digitalni sistem koji objedinjuje carinske procedure, logistiku i praćenje tereta u realnom vremenu. Kazahstan tako pokušava da pređe sa modela u kojem samo koristi svoj geografski položaj na model u kojem nudi kvalitetno upravljanje transportnim koridorima.

To je posebno važno za Srednji koridor, koji konkuriše sjevernoj ruti kroz Rusiju i južnoj ruti preko Turske. Digitalno povezivanje luka, carinskih sistema i transportnih učesnika moglo bi postati ključna konkurentska prednost.

Prema kineskoj agenciji Sinhua, 29 zemalja, među kojima je i Kazahstan, potpisalo je 16. jula sporazum o osnivanju Svjetske organizacije za saradnju u oblasti vještačke inteligencije (WAICO), čije je sjedište predviđeno u Šangaju. Dan kasnije, Tokajev je predložio da se prvi sastanak organizacije održi u Astani i da Kazahstan bude domaćin regionalne kancelarije za Centralnu Aziju.

Predložio je i da 2027. bude proglašena Godinom zajedničkih kazahstansko-kineskih inicijativa u oblasti vještačke inteligencije, kao i osnivanje regionalnog centra za digitalna rješenja u Almatiju. Kazahstan ne može da se takmiči sa SAD i Kinom u razvoju najnaprednijih AI modela ili proizvodnji vrhunskih poluprovodnika. Međutim, može pokušati da postane mjesto gdje se usklađuju pravila, testiraju rješenja i obučavaju stručnjaci.

Uspjeh će, ipak, zavisiti od toga da li će diplomatska pozicija biti podržana stvarnim domaćim kapacitetima – računarskom infrastrukturom, istraživačkim institucijama i stručnim kadrom. Gotovo svaki od najavljenih projekata nosi dvostruki potencijal. Jeftina električna energija može postati osnova ekonomije zasnovane na računarstvu, ali i samo resurs koji pokreće data centre u stranom vlasništvu. Kritični minerali mogu stvoriti sofisticiranu prerađivačku industriju, ali mogu ostati samo izvozni resurs.

Proizvodnja automobila može prerasti u razvijeni industrijski sektor ili ostati na nivou sklapanja uvezenih komponenti. Kineske digitalne platforme mogu ubrzati modernizaciju, ali i povećati zavisnost od jednog tehnološkog dobavljača. Zato će diversifikacija biti posebno važna kada je riječ o državnim podacima i kritičnoj infrastrukturi. U narednoj fazi fokus bi trebalo da bude na mjerljivim obavezama: udjelu lokalnih komponenti, broju inženjerskih radnih mjesta, istraživačkim i razvojnim centrima, transferu tehnologije i izvoznim ciljevima.

Napredak projekata trebalo bi pratiti kroz pet ključnih pokazatelja: koliko je novca zaista investirano, koliko je projekata ušlo u fazu izgradnje i proizvodnje, koliki dio vrijednosti nastaje u Kazahstanu, da li su realizovani istraživački centri i transfer tehnologije i koliki dio proizvodnje se izvozi. Broj potpisanih sporazuma samo je početni rezultat. Pravi značaj posjete Šangaju mjeriće se njenim uticajem na strukturu kazahstanske ekonomije. Kazahstan želi da se od izvoznika sirovina pretvori u učesnika globalnih proizvodnih lanaca. Ako do kraja decenije, pored sirovina, bude izvozio baterije, računarske usluge, inženjerska rješenja i proizvode napredne prerade, posjeta Šangaju mogla bi se pokazati kao jedna od početnih tačaka novog talasa industrijalizacije zemlje.