Običajno pravo potvrđuje pripadnost Kučke planine Kučima

Povodom razgraničenja Glavnog grada i Opštine Tuzi, dr Ivan Laković, autor monografije “Katuni kučke planine”, komentarisao je za RTV PG običajno pravo plemena Kuči o korišćenju planine i kome bi trebalo da pripadnu Korita Kučka, Koštica i Rikavačko Jezero.

Za odbornika Miloša Krstovića nema dileme da je Kučka krajina teritorija Podgorice. Iako običajno pravo plemena Kuči, utvrđeno mnogo vekova prije, planinske predjele dijeli po bratstvima, na nedavno objavljenoj mapi potpredsjednika Vlade Nika Đeljošaja, veliki dio Kučkih katuna našao se u Opštini Tuzi. Organizatori protesta “Malesija se ne smanjuje” istakli su jedan od svojih ciljeva pripajanje Kučke krajine, ali i Rikavca, Koštice i Korita Kučkih, Opštini Tuzi, navodeći da svoje pravo polažu porodice iz Malesije.

Dr Ivan Laković naglašava da na Rikavcu pravo katuna imaju isključivo Kuči - sve tri vjeroispovijesti. „Rikavački katuni, trenutno ih je locirano 22, pripadaju bratstvima iz sela Fundina, Vrbica i Medun. Na tu oblast se oslanja oblast Gornjeg Rikavca gdje su katuni iz sela Dučići, Ubli i Liješta“, kaže Laković. Katun na planini bio je važan ekonomski segment života Kuča u prošlosti, a to granično pleme bilo je uvijek primjer multivjerske tolerancije u teškim vremenima.

Najbolji primjer tog sklada je selo Fundina, gdje žive pripadnici sve tri konfesije, ali i imaju zajedničko pravo na katun u Kučkoj planini. „Oni koji su ostvarili pravo na katune, kao što je potvrda bratstava iz Fundine, nisu ga izgubili prelaskom u drugu vjeru“, ističe on. Laković navodi da se predio Koštice, južno od Rikavca, dijeli između porodica iz kučkih sela sa onima iz Zatrijepča i Koća, te da se spornom mapom i teritorija Kuča pripaja Malesiji i Opštini Tuzi.

„Gdje dominantno pravo naseljavanja imaju bratstva iz sela Orahovo, sva četiri zaseoka, zatim Ubli – Živkovići, bratstva iz Koća – četiri katuna i šest katuna bratstava iz Zatrijepča, koja su danas locirana u dva glavna katuna“, pojasnio je on. Dok su na Koštici i Rikavcu katuni Kuča i Zatrijepčana međusobno isprepleteni, u Kučkim Koritima granice između bratstava precizno su određene običajnim pravom. Da je riječ o prostoru zajedničkog istorijskog nasljeđa, potvrđuju i dvije crkve koje se i danas nalaze na tom području.

„Oblast Kučkih Korita, koja je najbliža tom dijelu, je oblast gdje su pravo imala sva kučka i sva zatrijebačka bratstva. Osvajanje Kučkih korita zajedničkim naporima Kuča i Zatirjepčana je početak formiranja kučkog plemena kao teritorijalne oblasti koja nije bila definisana vjerskom odrednicom“, kaže Laković. Odbornik Miloš Krstović iz Pokreta za Podgoricu ukazuje na istorijski kontinuitet, navodeći da Kučku krajinu sa planinskim predjelom Koštice i Rikavca vide u sastavu Glavnog grada.

„Posebno onaj dio teritorije koji se nekada zvao Kučka Krajina i 1878. godine postao dio Crne Gore, smatram da bi on trebao pripasti Glavnom gradu. Ne trebamo podizati tenzije, ako postoji prostor za dijalog, trebamo se povesti ka njemu“, smatra Krstović. Na protestu u Tuzima poručeno je da oni zahtijevaju samo onu teritoriju gdje su vikendice, kolibe i naselja Malisora. Istorijski izvori i običajno pravo ukazuju da najveći dio tog predjela pripada kučkim bratstvima, dok pravo na pojedine katune imaju i bratstva iz Zatrijepča i Koća.

Ako bi se kao kriterijum prihvatilo običajno pravo, najveći dio Kučke planine ostao bi u okviru teritorije Podgorice, dok bi katuni bratstava iz Zatrijepča i Koća predstavljali zasebne cjeline. Da li je takvo rješenje moguće u praksi, ostaje pitanje za donosioce odluke.