Život i djelo Svetog Kirila Jerusalimskog

Sveti Kiril Jerusalimski rođen je od blagočestivih roditelja 315. godine u Jerusalimu, u vrijeme Konstantina Velikog. Vaspitan je u pravoslavlju i zamonašen je za vrijeme vladavine Konstantina Velikog. Godine 343. posvećen je za sveštenika od arhiepiskopa jerusalimsog Maksima. Kada bledani arhiepiskop jerusalimski Maksim pređe iz ovog u besmrtni život, sveti Kiril ga naslijedi na prestolu jerusalimske arhiepiskopije 348. godine.

Sveti Kiril se pokazao kao najrevnosniji zaštitnik apostolskih dogmata, suzbijajući jeresi: Arijevu, Makidonejsku i Manesovu. Zbog toga su ga mrzeli jeretici, kao što je arhiepiskop Kesarije Palestinske Akakije, koji ga je kasnije poslao u progonstvo. U vrijeme ovog svetog arhiepiskopa Kirila, na nebu se pojavilo čudesno znamenje: na dan Pedesetnice, pojavilo se znamenje krsta, svjetlije od sunca, koje se prostiralo iznad Jerusalima i Gore Jeleonske, i trajalo je nekoliko časova počev od devetog časa ujutro.

O toj čudesnoj pojavi, koja je bila viđena od svih žitelja Jerusalima, čuo je sveti Kiril i caru Konstantiju, savjetujući mu da priđe pravoslavlju, jer je ovaj car skrenuo s pravog puta vjere i zalutao u arijansko zlovjerje, zlostavljajući pravoslavne. Spomenuti Akakije, poznanik cara i imajući njegovu podršku, ustao je protiv svetog Kirila iz dva razloga: prvo, što ga je sveti Kiril izobličavao zbog jeresi, i drugo, što mu se sveti Kiril nije hteo potčiniti.

Jer, pošto je Jerusalim bio opustošen i omalovažen od bezbožnih rimskih careva, prestol arhiepiskopije jerusalimske je bio veoma potcenjen, i stavljen pod vlast mitropolita Kesarije Palestinske. Sveti Kiril nije hteo da se potčini Akakiju, jer je on bio jeretik, koga je kao takvog Sardički pomesni sabor svetih Očeva (343. g.) još ranije zbacilo s prestola. Akakije se tada držao mitropolitiskog prestola ne na osnovu crkvenih kanona, nego na osnovu carske sile. Sveti Kiril ga je izobličavao, jer je Akakije sjedio na prestolu nasilnički a ne pastirski.

Odvojivši se od kesarijske mitropolije, sveti Kiril je sasvim umesno tvrdio da je jerusalimski prestol prvorazredniji i stariji od kesarijskog, pošto je Jerusalimska Crkva mati svim Crkvama. Osim toga, Sardički sabor, koji je zbacio Akakija, predao je starješinstvo jerusalimskoj arhiepiskopiji blagočestivom Maksimu, prethodniku svetog Kirila. Akakije, ispunjen zlobnom jarosti, iznese protiv svetog Kirila ovakvu optužbu: Jedne godine dogodila se glad u Jerusalimu; u svojoj velikoj nevolji od gladi, svi žitelji pribjegli su svom svetom arhiepiskopu blagočestivom Kirilu, moleći ga da ih prehrani za vrijeme gladi. A on, milostivog srca, potroši sve što je imao hraneći gladne. Međutim, pošto se glad produžila, i on više nije imao čime da hrani gladne ljude, on stade prodavati zlatne i srebrne crkvene utvare, i skupocjene pokrivače i zavjese, i od tog novca kupovati žito i dijeliti narodu.

U to vrijeme se pronio glas kako je navodno neka žena komedijašica viđena u gradu kako javno ide obučena u neko crkveno sveto odijelo i po svom običaju igra; a upitana, odakle joj to odijelo, ona je odgovorila: Kupih ga na pijaci od tog i tog trgovca. Trgovac, opet upitan povodom toga, reče da mu arhiepiskop dade odijelo na prodaju. Da li je to tačno ili ne, nema podataka, ali glas o tome dođe do mitropolita Akakija. On to uze kao opravdan razlog, te sazva svoj sabor, na kojem zbacuje svetog Kirila zato što prodaje svetinje na sramotu i porugu.

Pomognut od jeretika moćnika, jeretik zbačuje pravoslavnog, nekakononskog arhijereja, svetog Kirila, i nasilno ga progna iz Jerusalima (357. godine). Progban, sveti Kiril ode u Antiohiju, zatim u Tars kod blagočestivog episkopa Silvana, i življaše kod njega. I videvši da ovaj u nekim dogmatima vjere pomalo griješi, ispravi ga i potpuno uputi u pravoverje. Saznavši da je sveti Kiril kod episkopa Silvana, Akakije pisa Silvanu izvještavajući ga o svrgnuću Kirilovom i tražeći da ga otjera od sebe, ili da mu ne dopusti da činodejstvuje. Međutim, Silvan ne posluša Akakija, jer je znao da je sveti Kiril nevino progna iz zlobe i zavisti, čovjek pobožan i svet i mudar, čijeg se učenja čvrsto drže svi pravoslavni.

Potom bi Sabor u Selefkiji (359. g.), na kojem beše 150 episkopa. Na tom Saboru Akakije nastojaše da Sabor ne otpočne sa radom dok se sa Sabora ne otjera sveti Kiril kao odbačeni. Pošto većina episkopa ne pristade na to, Akakije napusti Sabor i otputova u Carigrad k Evdokiju, patrijarhu arijanskom, i k caru Konstantiju. Pred njima klevetaše episkope sabrane u Selefkiji, nazivajući taj pomesni sabor zborištem opasnih ljudi, koji su se sastali ne na korist nego na štetu Crkve. No naročito razgnjevi cara protiv svetog Kirila pričajući mu kako je Kiril prodao na tržištu onu skupocenu zlatotkanu rizu, koju blagočestive uspomene Konstantin Veliki podari arhiepiskopu jerusalimski Makariјu, da se oblači u nju pri vršenju tajne krštenja, i kako ta riza bi viđena na jednoj komediјasici koja je igrala skaredne igre na pozornici. Razgnjevljen car osudi svetog Kirila na zatvor (360. godine).

Kada posle nekog vremena umre car Konstantin, presto zauze zakonoprastupni Julijan. On se u početku pretvorno pokazivao pobožan i dobar, te poništi sve Konstantinove odluke, i vrati iz zatvora sve pravoslavne episkope koje je Konstantin bio progonio. Tada se i sveti Kiril vrati iz zatvora, i ponovo zauzme svoj prestol. No kada se Julijan učvrsti na vlasti, on se javno odrekne Hrista, i dade Jevrejima veliku slobodu. On im dopusti da u Jerusalimu obnove hram Solomonov, pri čemu ih je pomagao narodnim danakom koji je davan caru. I kada se poče to bogomrsko djelo, sveti Kiril proracki govoraše svojim da će se Hristove riječi nesumnjivo ispuniti: Ni kamen na kamenu neće ostati (Lk. 21, 6). Još se sveti Kiril i moljaše Gospodu Hristu da ne dopusti neprijateljima svojim da dovrše započeto djelo, nego da uskoro obustavi njihov poduhvat i osujeti njihovu namjeru. I Gospod usliši molitvu sluge Svoga, i njegove proracke riječi ostaše. Jer jedne noći bi strašan zemljotres, koji ne samo poruši sve što beše iznova sagrađeno, nego izvali i rasturi staro kamenje, koje se još držalo pod zemljom. Sve to bi nevidljivom silom Božjom razvejano kao prašina s tog mjesta. A kada svanu, mnogi se svijet sleže tamo, diveći se tome čudu. I kada Jevreji pomišljahu da se ponovo poduhvate istog posla, iznenada spade oganj s neba i sagore sav alat. I sve Jevreje spopade veliki strah. A iduće noći pojaviše se na jevrejskim haljinama znamenja svetoga krsta nacrtana, koja se nikako ne mogahu izbristati ni oprati.

Posle toga sveti Kiril bi opet progna, a njegov prestol držaše njegov zamjenik sveti Kirijak, koji se najprije u jevrejstvu zvaše Juda. To je onaj Jevrejin koji prokaza svetoj carici Jeleni mjesto gdje beše sakriven Časni Krst. Na svetom krštenju on dobi ime Kirijak. Posle izgnanstva svetog Kirila, on kratko vrijeme držaše jerusalimski prestol, jer postrada za Hrista od Julijana Odstupnika, kao što o njemu piše pod dvadeset i osamim oktobrom. A kada pogibe bezakoniti Julijan, sveti Kiril se ponovo vrati na svoj prestol. Ali posle nekoliko godina, kada se arijanci za vladavine Valenta (364-378. g.) opet ojačaše, sveti Kiril bi treći put progna za vjeru (367. g.) jer se veoma protivio jereticima boreći se za vjeru. A kada zločesti car Valent pogibe zlom smrću (378. godine), i posle njega dođe na carsku vlast Teodozije Veliki, sveti Kiril bi časno vraćen na svoj prestol. I ostade na njemu osam godina neprekidno. Uzeo je učešća na Drugom Vaseljenskom Saboru u Carigradu 381. godine zajedno sa ostalim pravoslavnim Ocima Crkve. I pošto je mudro pao Crkvu Hristovu, i ostavio Crkvi korisne knjige, on se upokoji u Gospodu oko 387. godine. Od njegovih knjiga najpoznatije su mu 23 "Katihize" (Oglasi, Pouke o vjeri), u kojima on tumači svete dogmate i svete tajne Pravoslavne Crkve.