Film godine ili politička alegorija? Nolanova "Odiseja" izazvala ozbiljne polemike

Upravo 18:24, Kristofer Nolan je sa „Odisejom“ ponovo napravio bioskopski fenomen. Film niže rekorde, postao je njegov najuspješniji naslov do sada, ali se paralelno sa ogromnom zaradom vodi i sve glasnija rasprava o političkoj poruci koju nosi.

„Odiseja“ je za samo mjesec dana prikazivanja zaradila oko 1,1 milijardu dolara i tako nadmašila Nolanov dosadašnji najveći komercijalni uspjeh, „Uspon mračnog viteza“. U 2026. godini veću zaradu zasad bilježi samo „Spajdermen: Novi dan“. Film je postao i pravi fenomen na društvenim mrežama. Posebnu pažnju privukao je zvuk Odisejevog luka, koji je komponovao Ludvig Goranson, pa korisnici Instagrama pokušavaju da ga imitiraju gitarama, basovima, ali i najrazličitijim predmetima iz svakodnevnog života.

Međutim, iza spektakla krije se mnogo ozbiljnija priča. Nolanov Odisej nije prikazan samo kao lukavi antički junak, već i kao čovjek koji se suočava sa posljedicama zločina počinjenih tokom Trojanskog rata. Film pritom drugačije tumači i sam rat, sugerišući da sukob nije vođen isključivo zbog Helene, već i zbog političkih i trgovačkih interesa.

Posebno mjesto u tumačenjima filma zauzima takozvani „Zevsov zakon“, drevno pravilo prema kojem strance i goste treba primati sa gostoprimstvom. Analitičari ukazuju na to da Odisej taj princip krši trojanskim konjem, pretvarajući poklon u ratnu zamku. Upravo zbog toga pojedini stručnjaci i političari u „Odiseji“ vide alegoriju savremenog međunarodnog poretka i upozorenje šta se događa kada se pravila počnu primjenjivati selektivno.

Nolan je i sam isticao značaj „Zevsovog zakona“, nazivajući ga jednim od temelja civilizacije kada je riječ o međunarodnom pravu i ljudskim pravima. Dio publike film zato tumači i kao kritiku dvostrukih standarda Zapada. U priči se posljedice nasilja iz Troje prenose i na Itaku, gdje se društvo po Odisejevom odsustvu postepeno raspada.

Polemike se, ipak, ne završavaju na samoj poruci filma. Ilon Mask već neko vrijeme javno kritikuje Nolanovu „Odiseju“, a čak je najavljivao mogućnost finansiranja drugačije verzije priče koju bi režirao Mel Gibson. Kritike je izazvala i odluka da se djelovi filma snimaju u Zapadnoj Sahari. Međunarodni filmski festival Zapadne Sahare zatražio je od Nolana da odustane od snimanja na toj lokaciji zbog pitanja ljudskih prava, dok se reditelj o tim navodima zasad nije javno izjasnio.

Dok „Odiseja“ osvaja bioskope i ruši finansijske rekorde, postaje jasno da Nolan nije snimio samo još jedan veliki filmski spektakl. Njegovo čitanje Homerovog epa otvorilo je raspravu o ratu, moći, pravilima i odgovornosti, zbog čega se o filmu govori gotovo jednako mnogo van bioskopskih sala kao i u njima.