Dado Topić predstavlja prvu zbirku poezije na festivalu u Godinju

Selo Godinje u Crmnici od preksjutra uveče biće regionalni centar poezije, vina i umjetnosti. Peti, jubilarni festival “Godinjske zvjezdane noći”, 3. jula otvara kapije pod otvorenim nebom, a ove godine donosi nam i sasvim posebnu vrstu magije. Ekskluzivni gost ovogodišnjeg festivala je čovjek čiji je prepoznatljivi glas definisao istoriju ex-Yu muzike, a koji u Crmnicu stiže sa posebnim povodom. Pod zvjezdanim nebom Godinja publika će imati jedinstvenu priliku da po prvi put prisustvuje premijernom predstavljanju prve zbirke pjesama i poezije u njegovoj bogatoj karijeri, pod nazivom “Za koji život treba da se rodim”, objavljene u saradnji sa Književnim klubom “Pegaz”. Povodom nevjerovatnih 60 godina blistave karijere i objavljivanja zbirke-prvijenca, sa Dadom Topićem u ekskluzivnom intervjuu za Radio Bar i Bar info, u selu Godinje, razgovarali smo o bezvremenskim pjesmama, dubokim životnim pitanjima i jedinstvenoj energiji ovog festivala.

RB/BI: Dado, dobro došli u Godinje, drago mi je što razgovaramo…

Dado Topić: Hvala lijepo. Drago mi je da sam ovdje po prvi put. Ova manifestacija je privukla pažnju mene i moga menadžera kao mjesto koje njeguje tu neku malu tradiciju okupljanja književnika, pjesnika i ljudi od kulture. Tako da mi je veliko zadovoljstvo što ću biti jedan od učesnika i predstaviti moju knjigu, a i zasvirati neku pjesmu.

RB/BI: Godinje je naš istorijski dragulj, mjesto skriveno u kamenu, poznato po tradiciji i vrhunskom vinu. Kako se ovaj mir i autentični crnogorski krš slažu sa dinamikom i glasnoćom šest decenija duge rok karijere koju proslavljate?

Dado Topić: Moram priznati da i mene uzbuđuje sama pomisao na toliki vijek trajanja mene i moje muzike. Naime,… to je bila moja odluka. Mogućnost da pišem poeziju i da to uglazbim u svoje pjesme, to je bio moj izbor, nekog mog životnog puta, koji je u samom početku bio dovoljno uzbudljiv i fascinantan za mene. Imao sam mnogo idola u to vrijeme. To su 60. i 70. godine. Kasnije, kada sam i sam ostvario neke uspjehe, vidio sam koliko mi to osobno znači. Proširio se krug prijatelja, krug ljudi koji se bave sličnim stvarima u životu. Tako da je sve to zajedno rezultiralo ovolikim trajanjem i sa tih 60 godina karijere. Možda će zvučati malo neskromno, ali moram biti ponosan na to, jer vide se tragovi iza mene, a to mi je osobno jako važno.

RB/BI: Zbirka „Za koji život treba da se rodim“, koja će na festivalu “Godinjske zvjezdane noći” po prvi put biti predstavljena javnosti, donosi odabrane stihove, ali i vaše intimne, do sada neobjavljene poetske zapise. Koliko je za rok muzičara izazovno ogoliti se pred publikom kroz čistu riječ na papiru, bez moćnog zvuka instrumenta i energije na koju smo navikli na koncertima?

Dado Topić: Mene često ljudi pitaju: „Dado, ona pjesma koju ti pjevaš, ko je to napisao“? – Ja sam to napisao. Tako da je to pitanje dosta često, jer ljudi ne povezuju mene kao izvođača sa ovim autorskim dijelom. Mnogima je to bila nepoznanica. Sad, kada sam u situaciji da po prvi put i sam čitam svoje stihove u knjizi, to je jedan lijep osjećaj, jer to je potpuno jedna druga dimenzija. To je knjiga i medij koji zrači potpuno drugim svijetlom. Kad tekst pjevate, to je jedan drugi senzibilitet, jedna druga emocija. Ali kada čitate, onda vidite tu neku cjelovitost i slojevitost metafora, različitih asocijacija koje čine taj tekst i tu poruku punom sadržaja, punom nekih životnih… neću reći iskustava, nego životnih malih mudrosti koje čovjeka čine duhovno bogatijim. Tako da moj susret sa tom knjigom meni osobno puno znači. To je prva zbirka mojih pjesama. Možda ćemo imati drugu, vidjet ćemo, ja dosta radim i dalje na tome. Veselim se tome. Posebno u ovoj atmosferi Godinja, kao što ste rekli, u ovom crnogorskom kršu, među svim tim ljudima koji su već elita crnogorske pisane riječi. Sve će ovo biti jedno divno iskustvo za mene, da jednostavno nastavim i da i dalje probam biti prisutan u svijetu pisane riječi.

RB/BI: U svakom slučaju, Godinje jeste mjesto gdje inspiracija mora poteći… A naslov knjige preispituje duboka egzistencijalna pitanja: smisao života, sudbinu i ljubav. Kada danas čitate te stihove koje ste napisali, čini mi se, 1972. godine, da li u njima prepoznajete onog istog mladog čovjeka ili su ta pitanja sa godinama dobila potpuno nove odgovore?

Dado Topić: Ja sam u to doba vrlo ozbiljno shvatio život. Potičem iz jedne siromašne porodice. Tako da moj svjetonazor i moje gledanje na život je bilo za nijansu drugačije od mojih vršnjaka. Svoje vrijeme sam trošio na učenje, na saznanje nekih bitnih stvari koje će mi u životu biti važne. Imao sam izuzetne profesore u gimnaziji koji su prepoznali tu moju potrebu da se edukujem, da široko ulazim u prikupljanje znanja sa svih područja. Interesovala me je povijest, filozofija, psihologija. Tako da sam uz takvo jedno razmišljanje čitao puno knjiga. Ne baš mnogo poezije, ali puno knjiga. Knjige mnogo opširnije navode čovjeka na razmišljanje. Zato i naslov „Za koji život treba da se rodim“, ima više jednu poruku, nego samo jednostavno pitanje o mogućoj sudbini koja čovjeka čeka. Više je to poruka ljudima koji slično razmišljaju kao ja, da život nije igra. Život nije nešto što se samo po sebi događa. Čovjek treba da gradi svoj život. Sudbinske stvari nisu nešto što je unaprijed zadano, nego jednostavno… čovjek mora biti graditelj svoga života, svoga danas i svoga sjutra. Ti stihovi su meni bili u to vrijeme važni, ogledalo nekog mog stanja duha. Bio sam mlad, ali nastojao da se ponašam kao odrastao čovjek. Da ne namećem sebi nešto što ne mogu. Uvijek sam birao stvari koje su mi pri ruci, ali koje će mi otvoriti vrata u neke druge svjetove. Za tu pjesmu su neki moji prijatelji rekli da je to jedna od najboljih stvari. Sad, koliko je to blizu istini, to nije važno. Bitno je da tu pjesmu i neke sa istog tog mojeg prvog albuma ljudi danas spominju, što je jedna izuzetna stvar, da ljudima to toliko znači, i da se sa generacije na generaciju ta priča ponavlja. To svemu tome što ja radim daje puno dublji smisao. Ima tu u toj priči puno više stranica i puno više stvari za iščitati nego što samo ovako izgleda na prvi pogled.