Kako su crnogorske figure stvorene za šahovsku olimpijadu 1950. godine

Deveta po redu šahovska olimpijada održana je 1950. godine u Jugoslaviji, a za nju su bile izrađene i dotad neviđene figure. Pitanje koje se postavlja jeste ko je odlučio da dizajn povjeri upravo Počeku i kako se do njega došlo. Da li su na to uticali crnogorski kadrovi u federaciji? Kako je uspostavljena i kako je tekla saradnja između slikara i komisije zadužene da izabere konačnu verziju?

Šahovska olimpijada, poznata kao “turnir nacija”, najvažnije je i najmasovnije međunarodno ekipno šahovsko takmičenje. Prva olimpijada je održana 1927. godine u Londonu. Tokom osme po redu, održane u Buenos Airesu 1939, izbio je Drugi svjetski rat, koji je prekinuo šahovske aktivnosti u slijedećih šest godina. Nedugo nakon završetka rata, iz Portugalije je stigla vijest o iznenadnoj smrti svjetskog prvaka, Aleksandra Aljehina. Otišao je sa trona neporažen, ostavljajući otvoreno pitanje svoga nasljednika, na odgovor se čekalo pune dvije godine, do proljeća 1948. kada je ruski velemajstor Mihail Botvinik postao šesti svjetski prvak.

Zaokupljeni organizacijom meč-turnira, šahisti i njihovi predstavnici u svjetskoj šahovskoj federaciji (FIDE) ostavili su po strani šahovsku olimpijadu. Od posljednje, predratne, prošlo je devet godina i gotovo se zaboravilo na tu tradiciju. A onda je, u avgustu 1948. godine na kongresu FIDE u švedskom Saltsjöbadenu, jugoslovenski predstavnik iznenadio prisutne izjavom da je Jugoslavija spremna da organizuje prvi poslijeratni „turnir nacija”. U to vrijeme, Jugoslavija nije bila viđena kao „šahovska sila”, a zemlja je pretrpjela velika ratna razaranja. Nastala je živa rasprava o jugoslovenskom predlogu, a zaključak je bio da se odluka odloži do narednog kongresa FIDE.

Na kongresu održanom sljedeće godine u Parizu, odlučeno je da se obnovi održavanje šahovskih olimpijada, uprkos protivljenju predstavnika Sovjetskog Saveza, i prihvaćeno je da IX po redu šahovska olimpijada bude održana 1950. godine u Jugoslaviji. Nakon ovakve „uvertire”, šahisti Sovjetskog Saveza i svih država članica „istočnog bloka” bojkotovali su turnir. Jugoslavija je shvatila da je ovo prilika da se prikaže u najboljem svjetlu, pa je organizacioni odbor dobio značajnu materijalnu podršku, dok su gotovo svi veći gradovi izrazili želju da budu domaćini. Kada je trebalo izabrati mjesto koje će predstavljati prirodne, istorijske, kulturne i umjetničke ljepote domaćina, jedan grad nije imao konkurenciju – Dubrovnik.

IX šahovska olimpijada u Dubrovniku svečano je otvorena 19. avgusta na terasi Umjetničke galerije, uz prisustvo visokih predstavnika FNR Jugoslavije i svjetske šahovske federacije. Na otvaranju je ukazano na kulturne i civilizacijske vrijednosti šaha, koji, pogotovo u vremenu hladnog rata, doprinosi upoznavanju i saradnji šahista iz cijelog svijeta. Osudila se politika nemiroljubivosti i diskriminacije, kao i bojkot olimpijade od strane istočnoevropskih zemalja.

Narednog dana, unutar dvorana Umjetničke galerije, počela su nadmetanja šahista iz šesnaest zemalja Evrope, Sjeverne i Južne Amerike. U Herceg-Novom je bilo veliko interesovanje za tu šahovsku manifestaciju, a šahisti su putovali u Dubrovnik da bi podržali jugoslovensku ekipu. Šah klub „Herceg-Novi” imao je čast da njegovi članovi: Momo Kosać, Stevo Kosać i Obrad Manojlović, učestvuju u organizacionim poslovima na Olimpijadi.

Na posebno izrađenim stolovima, igrače su dočekale nove šahovske figure, dotad neviđenog izgleda. Sudeći po oskudnim izvorima, dizajnirao ih je Pero Poček, jedan od najvećih crnogorskih slikara. Rođen je na Cetinju, a od 1924. godine živio je u Italiji. Njegova veza sa šahom ostaje misterija. Ko je odlučio da dizajn povjeri Počeku? Da li su crnogorski kadrovi u federaciji uticali na ovu odluku? Kako je uspostavljena saradnja između slikara i komisije zadužene za konačnu verziju figura?

Pitanja su koja čekaju odgovore. Predsjednik Šahovskog saveza Jugoslavije u to vrijeme bio je Dragiša Ivanović, Podgoričanin i narodni heroj. U Počasnom odboru Olimpijade su, između ostalih, bili Veljko Mićunović, Mišo Pavićević i Vuko Vučinić, predsjednik Šahovskog saveza Crne Gore. Živih svjedoka tog procesa više nema, ali možda odgovore možemo pronaći u privatnim dokumentima umjetnikovih nasljednika ili arhivima nekadašnjeg Šahovskog saveza.

Zbog specifičnog političkog momenta, vodilo se računa o svakom detalju, pa tako i o izgledu figura. Postojalo je nekoliko verzija idejnog rješenja, koje je komisija usaglašavala sa umjetnikom, dok se nije došlo do konačnog oblika. One su postale poznate kao dubrovačke šahovske figure. Ove figure čine jedinstvenim, kako u estetskom, tako i u tehničkom pogledu. Kralj, kao najvažnija figura, ima skladno zaobljenu kuglu umjesto krsta. Dama ima blago istaknutu krunu, koja podsjeća na pletenicu od kose, a ne na klasičnu kraljičinu krunu.