Dubai na udaru sukoba: Kako će dugotrajni konflikti promijeniti avijaciju

Nekada je to bilo skromno mjesto u svijetu globalne avijacije - do 1960-ih imalo je jednostavnu pistu od pustinjskog pijeska, korišćenu za dopunu goriva na putu ka egzotičnim destinacijama. Danas je, međutim, Dubai jedan od ključnih stubova industrije, a Međunarodni aerodrom Dubai - njeno srce. Tokom 2024. godine kroz njegove sjajne, mermerne hale i osvijetljene tržne centre prošlo je više od 92 miliona putnika, što ga čini najprometnijim aerodromom na svijetu po broju međunarodnih putnika i daleko ispred londonskog Hitroua, koji je imao nešto manje od 83 miliona.

A Dubai nije jedini: Abu Dabi i Doha takođe su veliki čvorišni aerodromi, sa ukupno oko 87 miliona putnika. U normalnim okolnostima, ova tri aerodroma zajedno opslužuju više od 3.000 letova dnevno, uglavnom kompanija Emirates, Etihad i Qatar Airways. Međutim, sukob na Bliskom istoku dramatično je uticao na globalnu avijaciju. Najprije je došlo do paralize letova kroz jedan od najprometnijih vazdušnih prostora na svijetu - avioni su prizemljeni, a stotine hiljada putnika ostale su zaglavljene. Saobraćaj je i dalje ozbiljno poremećen.

Zatim dolazi pitanje goriva. Pošto je Iran praktično blokirao Ormuski moreuz, snabdijevanje iz rafinerija u Persijskom zalivu je ugroženo. Region inače obezbjeđuje oko polovinu evropskog avionskog goriva, a cijene su se od početka sukoba udvostručile. Neke aviokompanije već smanjuju broj letova. Iako će ovi problemi dominirati kratkoročno, i vjerovatno dovesti do viših cijena, postavlja se pitanje dugoročnih posljedica.

Posebno se postavlja pitanje šta to znači za tzv. "zalivski model" avijacije, koji je revolucionisao duga putovanja i učinio ih jeftinijim. Haos na aerodromima Zalivski čvorovi, inače savršeno organizovani, stali su nakon prvih američko-izraelskih napada na Iran krajem februara. Zatvaranje vazdušnog prostora prizemljilo je avione, a neki su se vraćali na mjesta polaska dok su bili u letu. Desetine hiljada putnika ostale su zaglavljene u Dubaiju, Abu Dabiju i Kataru – mnogi su tu bili samo u tranzitu. Istovremeno, UAE i Katar bili su meta iranskih napada dronovima i raketama, što je dodatno pojačalo strah. Putnici širom svijeta takođe su ostali bez letova jer su njihove rute išle preko ovih čvorišta.

Emirates, Etihad i Qatar Airways ubrzo su počeli ograničene operacije letova, a i druge kompanije i vlade organizovale su letove za evakuaciju. Situacija se donekle stabilizovala, ali rasporedi su i dalje ograničeni i podložni poremećajima. Više od 30.000 letova ka Bliskom istoku otkazano je od početka sukoba.

Zašto je zalivski model bio uspješan? Više od polovine putnika u ovim čvorištima zapravo je u tranzitu. Na primjer, skoro polovina putnika u Dubaiju koristi aerodrom samo za presjedanje. To je suština zalivskog modela: putnici dolaze dugolinijskim letovima, presjedaju i nastavljaju dalje ka drugim udaljenim destinacijama, često uz samo jedno presjedanje. Za razliku od klasičnog modela „hub-and-spoke“, ovaj sistem kombinuje efikasnost i fleksibilnost. Geografski položaj Zaliva je ključan – iz njega se može stići gotovo svuda u svijetu. Zalivske kompanije su to iskoristile i investirale u moderne flote i visoku uslugu, što im je omogućilo brz rast i niže cijene karata.

Posljedice sukoba Sukob sada dovodi ovaj model u pitanje. Ako se produži, putnici bi mogli izbjegavati region iz straha da će ostati zaglavljeni ili ugroženi. To bi moglo imati dugoročne posljedice po način funkcionisanja avio-industrije. Zašto će cijene rasti? Ako sukob brzo prestane, oporavak će biti brz, uz jeftine karte. Ali ako potraje, putnici će tražiti alternativne rute – preko Singapura, Bangkoka ili Tokija. Gubitak kapaciteta zalivskih kompanija gotovo sigurno će povećati cijene karata. Evropske aviokompanije pokušavaju da popune prazninu, ali nemaju dovoljno kapaciteta da zamijene zalivske prevoznike.

Kraj "zalivskog sna"? I ranije se sumnjalo u ovaj model – tokom pandemije, na primjer – ali se industrija brzo oporavila. Ipak, sada je mnogo toga na kocki. Dubai i region postali su globalni centri za biznis i turizam, ne samo tranzitne tačke. Ako se avio-saobraćaj ne oporavi brzo, to bi moglo ugroziti ekonomiju, posebno turizam. Neki stručnjaci vjeruju da će oporavak trajati dvije do tri godine zbog percepcije bezbjednosti. Drugi su optimističniji i smatraju da će se putnici vratiti. U kratkom roku, sukob je težak udarac za industriju. U dugom roku, sve zavisi od toga da li će region ponovo postati sigurno globalno čvorište – jer ako ne, posljedice po globalnu avijaciju mogle bi biti duboke.