Broj ljekara u Crnoj Gori raste, ali nedostaju precizni podaci

Crna Gora danas ima više ljekara nego prije deset godina, ali država i dalje nema jasne podatke o tome koliko ih napušta sistem i gdje su najpotrebniji. Regionalne razlike pokazuju da dostupnost zdravstvene zaštite zavisi od mjesta stanovanja.

Podaci Instituta za javno zdravlje Crne Gore (IJZCG) pokazuju rast broja doktora u javnim zdravstvenim ustanovama, dok odgovori Ministarstva zdravlja ukazuju na to da država tek uspostavlja osnovne mehanizme za praćenje kretanja kadra. Između ove dvije slike ostaje prostor u kojem se vidi stvarno stanje sistema: broj ljekara raste, ali zdravstvena zaštita nije ravnomjerno dostupna, a ključni problemi nijesu do kraja izmjereni.

Prema podacima IJZCG, broj ljekara zaposlenih na neodređeno vrijeme u javnim zdravstvenim ustanovama iznosio je 1.616 u 2016. godini, odnosno 258 na 100.000 stanovnika. Taj broj raste svake godine, da bi 2023. dostigao 1.763 ljekara, ali sa ponovnim padom na 1.734 ljekara 2025. godine.

Ministarstvo zdravlja tumači ove podatke kao pokazatelj „kontinuiranog rasta“ i ističe da Crna Gora ima oko 3,35 ljekara na 1.000 stanovnika, što je blizu evropskog prosjeka. Ipak, naglašavaju da problem nije samo u ukupnom broju kadra, već u njegovoj strukturi i raspoređenosti unutar sistema.

Regionalna raspodjela ljekara pokazuje značajne razlike. U područjima Bar i Ulcinj radi 127 ljekara, dok u Podgorici sa okolnim opštinama ima čak 755 ljekara. Ova centralizacija stvara trajnu nejednakost u dostupnosti zdravstvene zaštite.

Ministarstvo zdravlja potvrđuje da je nedostatak kadra izraženiji u sjevernim regijama, dok je zdravstveni kadar koncentrisan u centralnom dijelu zemlje. Odlazak ljekara iz javnog zdravstvenog sistema u posljednje dvije godine nije moguće precizno pratiti zbog nedostatka sistemski objedinjene evidencije.

U 2024. godini, u javnim zdravstvenim ustanovama bilo je zaposleno približno 1.990 ljekara, a oko 90 stranih ljekara započelo je profesionalni angažman u Crnoj Gori. Procjene govore da je oko 7% ljekara emigriralo u posljednjih pet godina, što ukazuje na ozbiljne izazove koje sistem mora riješiti.

Ministarstvo zdravlja navodi da nedostaju porodični ljekari, pedijatri, medicinske sestre i tehničari, te specijalnosti poput anesteziologije. Plan razvoja ljudskih resursa, koji je u završnoj fazi, trebao bi dati analizu potreba po regionima i specijalnostima.

Kako bi zadržali kadar, Ministarstvo planira povećanje plata i stimulacije za srednji medicinski kadar, kao i ulaganja u kontinuiranu medicinsku edukaciju. Međutim, ostaje otvoreno pitanje koliko će ove mjere biti efikasne u rješavanju problema nedostatka kadra i regionalnih nejednakosti.