Hidajeta-Hida Lukač: Nastavnica koja stvara buduće matematičare

Postoje nastavnici čiji rad ne ostaje samo u učionici. Njihov trud, strpljenje i znanje nastavljaju da žive kroz generacije učenika koji iz školskih klupa izlaze imućniji za znanje, ali i za ljubav prema učenju. Jedna od takvih nastavnica je i Hidajeta-Hida Lukač, nastavnica matematike u Osnovnoj školi „Dušan Korać“, koja već decenijama predano radi sa mladima i pomaže im da otkriju ljepotu ovog, za mnoge izazovnog, ali izuzetno važnog predmeta.

Kroz njen rad prošle su brojne generacije učenika, među kojima su i oni koji su kasnije nastavili akademski put u oblasti matematike i ostvarili značajne uspjehe. Upravo takve priče svjedoče koliko uloga nastavnika može biti važna u oblikovanju mladih ljudi i njihovih interesovanja. Na početku razgovora, nastavnica Lukač se zahvaljuje na pozivu i ističe da joj je posebno drago kada se govori o matematici i onima koji ovaj predmet predaju.

„Prije svega želim da Vas pozdravim i zahvalim na pozivu. Čast mi je što ste izrazili interesovanje za matematiku i za nastavnike koji predaju taj predmet.“ Govoreći o tome kako je počela njena ljubav prema matematici, prisjeća se prvih školskih dana i perioda kada je shvatila da upravo matematika može obilježiti njen profesionalni put. „Ono što me je privuklo matematici bio je sam početak školovanja, već tada sam znala da ću biti da će to biti moje zanimanje. Od učitelja, pa sve do gimnazije, matematika je bila moj najljepši dio učenja. Neću da kažem da je bilo uvijek lako, ali se na kraju izlazilo sa znanjem. Kažem i svojim učenicima – kada osjetite tu čar i to zadovoljstvo tačnog rezultata, tada se zaljubite u matematiku.

Završila sam gimnaziju – smjer Pomoćni istraživač u matematici, a zatim Prirodno-matematički fakultet u Sarajevu, nastavni smjer. Profesionalni put u matematici nije samo računanje, već stalno istraživanje, postavljanje pitanja i traženje novih načina razmišljanja.“ Dolazak u učionicu kao nastavnik, kaže, bio je poseban trenutak u njenom životu – spoj radosti i odgovornosti.

„Kada sam dobila priliku da radim u školi osjećaj je bio poseban, pomiješana sreća i velika odgovornost, jer sam dobila priliku da prenesem znanje mladima. Onaj ko vam ulije znanje i ljubav prema nečemu, mislim da se pamti cijelog života. I sama pamtim sve profesore koji su meni dali pravo znanje. Ponosna sam na sve svoje učenike. Veliko zadovoljstvo osjetim kada ih sretnem ili kada mi pošalju poruku da su dobili dobru ocjenu u gimnaziji ili drugoj školi. A najviše sam ponosna kada mi jave da su i dalje uspješni i da su nastavili da vole matematiku.“

Posebno mjesto u njenom radu ima rad sa talentovanim učenicima, koji često donose izvanredne rezultate na takmičenjima. „Duži period radim sa talentovanim učenicima. Ove godine smo imali Međuopštinsko takmičenje gdje su moji učenici ostvarili sjajne rezultate. Pomenula bih Amera Nasufovića – prvo mjesto i Omara Guberinića – treće mjesto. Prethodnih godina na državnim takmičenjima i Olimpijadama znanja moja tri učenika su ostvarila deset prvih i drugih mjesta, a to su Ajlan Zaimović, Maida Šukurica i Emir Hadžajlić. Oni su trenutno na doktorskim studijama na Prirodno-matematičkom fakultetu. Kruna svih tih takmičenja je i srebrna medalja na Balkanskoj olimpijadi koju je ostvarila Maida Šukurica. Na njih sam mnogo ponosna.“

U radu sa talentovanom djecom, naglašava, važna je sposobnost da se prepozna potencijal i pravilno usmjeri. „Prvo morate imati taj neki ‘nerv’ da prepoznate učenika koji može da primi i, kako ja kažem, da preradi informacije koje mu pružate, zatim da umije da primijeni stečena znanja. A onda slijedi veliki rad – mnogo časova dodatne nastave.“ Takmičenja, dodaje, imaju veliku ulogu u razvoju mladih talenata i obrazovnog sistema. „Takmičenja su od velike važnosti za obrazovni sistem. Imamo dvije vrste sjajnih učenika – one koji postižu rezultate radom, ali u potpunosti ne razumiju ono što uče, i drugu vrstu, takmičare koji sve što rade u potpunosti razumiju. Uglavnom su naši takmičari potencijalni doktorandi, a svi znamo koliko je matematika deficitarna. Već imam koleginice kojima sam predavala, a Ajlan i Maida takođe rade na PMF-u i u Gimnaziji „Slobodan Škerović“ u Podgorici.“

U procesu razvijanja talenta izuzetno je važna uloga roditelja, odnosno podrška porodice važna u razvoju dječjih interesovanja. „Roditelji treba da podrže svoju djecu, da ih ohrabre. Takođe je korisno povezivati matematiku sa svakodnevnim životom, kroz igre, jer one najbolje razvijaju logičko razmišljanje. Kad pominjete roditelje, izdvojila bih jednu anegdotu iz učionice. Tokom časa dala sam zadatak da ga učenici urade samostalno. Nakon nekoliko trenutaka ustaje jedan učenik, gleda zadatak i kaže: ‘Mama, uradio sam’. Osjećala sam se prelijepo – ta rečenica mi je mnogo kazala“ – emotivno, ali sa ponosom zaključuje ovaj intervju nastavnica Lukač.