Obilježen svjetski dan šuma na Rijeci Crnojevića

U okviru edukativnih aktivnosti Javnog preduzeća Nacionalni parkovi Crne Gore, na Rijeci Crnojevića je održano predavanje posvećeno značaju šuma, sa posebnim osvrtom na nacionalne parkove Skadarsko jezero i Lovćen.

Stručni saradnik za promociju i edukaciju iz Nacionalnog parka Lovćen, Božidar Proročić, istakao je za Radio Cetinje da je posebno vrijedno veliko interesovanje djece. Njihova pažnja, otvorenost i iskrena radoznalost su dali ritam cijelom predavanju. Djeca su aktivno učestvovala, postavljala pitanja i razmišljala naglas o temama kao što su kako šuma „diše“, šta se dešava kada nestane jedno drvo i kako čovjek može pomoći prirodi. U tim pitanjima osjećala se odgovornost koja tek nastaje, ali već ima svoj oblik – dodaje Proročić.

Na edukativnom predavanju kojem su prisustvovali i prosvjetni radnici Veljko Đukanović i Maja Ljiljanić, govorilo se o šumama kao živim sistemima, o njihovoj ulozi u očuvanju vode, vazduha i zemljišta, ali i o njihovoj ljepoti koja se ne može izmjeriti brojevima.

Proročić je posebno istakao bogatstvo biljnih i životinjskih vrsta koje ove prostore čine jedinstvenim, kao i potrebu da se to bogatstvo čuva i razumije. Govoreći o šumama Lovćena i Skadarskog jezera, naglasio je da pričamo o prostoru koji nas oblikuje. Lovćen, sa svojim kamenjarima i šumama, nosi duboko ukorijenjenu priču o identitetu i trajanju, dok Skadarsko jezero, sa svojim bogatim biljnim i životinjskim svijetom, podsjeća na krhkost i snagu prirode u isto vrijeme.

Ovo su mjesta koja ne traže mnogo riječi, već pažnju i poštovanje – objašnjava Proročić. Značaj ovog susreta ogleda se u otvorenom razgovoru i atmosferi povjerenja. Djeca su prepoznala da je priroda nešto što im pripada, ali i nešto za šta su odgovorni. Upravo u tom osjećaju pripadnosti počinje prava briga o životnoj sredini.

Ovaj dan na Rijeci Crnojevića bio je mali, ali važan korak ka stvaranju svijesti koja traje. Jer ono što djeca danas pitaju, sjutra će znati da brane. Možda je baš to najveća vrijednost ovakvih susreta – ne ono što se kaže, već ono što ostane.