Pravna pitanja u slučaju Aca Đukanovića

U Crnoj Gori, borba protiv kriminala ne može se voditi kršenjem zakona i relativizacijom ljudskih prava. Ona mora počivati na dosljednom poštovanju tih prava za sve, uključujući i Aca Đukanovića, čije hapšenje ponovo otvara pitanja o radu institucija i njihovoj ulozi u vladavini prava.

U javnom prostoru prisutne su ozbiljne optužbe na račun Đukanovića, koje sežu od organizovanog kriminala do neobjašnjivog bogatstva. Ipak, umjesto da se te tvrdnje istraže i pravno artikulišu, Đukanović se procesuiraju za lakša krivična djela. Postavlja se pitanje zašto sada i na koji način se to dešava.

Pritvor Đukanoviću je određen za djelo za koje se rijetko primjenjuje ovakva mjera, uz javne apele političara da se aplaudira njegovom hapšenju. Ovakav pristup stvara utisak selektivnosti i prilagođavanja pravila konkretnim slučajevima, što dodatno pojačava sumnju u pravičnost postupaka.

Javno iskazana očekivanja da će se optužbe "naknadno širiti" ukazuju na opasnu praksu po kojoj se prvo hapsi, a potom traže dokazi. Krivični postupak ne smije biti sredstvo za konstruisanje slučaja, već rezultat prethodno prikupljenih dokaza.

Ova praksa može dovesti do slabljenja institucija i povjerenja građana u vladavinu prava. Također, ponašanje nekih političara, koji se kroz duhovite komentare pokušavaju ismijavati situaciju, ne doprinosi borbi protiv kriminala, već otkriva njihov karakter i nivo neznanja.

Prava snaga države ogledava se u njenoj sposobnosti da ostane dosljedna zakonima i principima, čak i kada je to politički nepopularno. Đukanović, kao i svaki drugi građanin, mora odgovarati za svoje postupke, ali to mora da bude zasnovano na čvrstim dokazima.

U konačnom, ovakvo postupanje ne predstavlja promjenu sistema koji je omogućio stvaranje bogatstva pojedinaca, već ukazuje na to da obrasci ponašanja ostaju isti, samo su akteri drugačije raspoređeni. Vladavina prava zahtijeva dosljedno poštovanje zakona i procedura, bez obzira na politički kontekst.