Slom i nepravda u poljoprivredi Crne Gore

Jovan Nikolaidis piše o teškoj situaciji u poljoprivredi Crne Gore, gdje marljivi seljaci često izražavaju sumnju i nezadovoljstvo. Oni se zahvaljuju resornom ministarstvu, ali ističu da su obećanja često kasna ili neispunjena, te da je sve to "mrčeno i prijevarno". Mnogi od njih osjećaju težinu gubitka vitalne radne snage koja je napustila njihova imanja, a sela se suočavaju s demografskom krizom.

Seljaci, često stariji ljudi, govore o svojim nevoljama kroz rečenice koje su umne i poučne, a često i emotivne. Opisuju kako su njihovi proizvodi na izdisaju zbog loših puteva, sušnih godina i poplava, dok se suočavaju sa monopolistima koji određuju cijene. Njihova solidarnost i pristojnost su očigledni, ali i tuga i bijes zbog nepravde koju trpe.

Na selu se često čuje i priča o onima koji su odlučili ostati, ali se više ne nadaju boljoj budućnosti. Jedan od njih izražava želju da se oženi i osnuje porodicu, ali se osjeća izgubljeno zbog stanja u kojem se nalaze sela. "Mi bismo mogli pô Crne Gore nahraniti, ali što uzgojimo, poberemo, cijene su slabe", kažu oni. Njihova dobrotu i trud, nažalost, često previđaju oni koji donose odluke u ministarstvima.