Češki novinar o Crnoj Gori 1998. godine

František Šístek, češki novinar i ratni dopisnik, prvi put je posjetio Crnu Goru početkom jula 1998. godine sa prijateljem Matijašom Zrnom. Proveli su dva mjeseca u toj maloj republici bivše Jugoslavije, a Šístek je tada imao 21 godinu, dok je Matijaš imao 19. Njihova prethodna iskustva uključuju putovanje kroz poslijeratnu Bosnu i Hercegovinu, gdje su snimili dokumentarni film za Češku televiziju.

Balkan ih je privlačio zbog savremene politike, istorije, kulture i etničkih konflikata, a Crna Gora je bila neistražena teritorija za njih. U Češkoj su 90-ih godina, Crna Gora bila praktično nepoznata, posebno u kontekstu političkih događaja. Tokom krvavog raspada Jugoslavije, Crna Gora je bila u sjenci drugih dramatičnih događaja, a o njenoj istoriji nisu imali mnogo informacija.

Postojale su dvije suprotstavljene priče o Crnogorcima. Prema jednoj, oni su bili „najveći Srbi“, nacionalisti koji su snosili dio krivice za ratove 90-ih. Ova verzija je uključivala i tvrdnje o crnogorskoj ljubavi prema oružju i povezanosti sa poznatim srpskim nacionalistima. S druge strane, postojala je priča o Crnogorcima kao posebnom narodu sa svojom istorijom, tradicijom i doprinosom u Drugom svjetskom ratu.

Šístek je shvatao da obje priče mogu biti pretjerane, ali da možda i jedna i druga mogu imati svoju istinu. Očekivao je da će im putovanja omogućiti dublje razumijevanje srpskog nacionalizma i potencijalnu borbu Crne Gore za nezavisnost. Iako su informacije o Crnoj Gori bile oskudne, uspjeli su steći osnovnu sliku o političkom stanju u zemlji. Tada su se počeli događati politički preokreti između ključnih ličnosti crnogorske politike, Momira Bulatovića i Mila Đukanovića.

Tokom njihovih razgovora, čuli su priče o Đukanoviću koji se, navodno, preokrenuo ka pomirenju i toleranciji, dok su se pojavile i šale o njegovoj navodnoj transplantaciji Titovog mozga. Ova anegdota bila je simbolik njihovih očekivanja o budućim promjenama u Crnoj Gori.