Doktor s peruškom — župski Šaljić i melem

Visok, žilav s vedrinom kojom razgali i one u najtežim bolovima, Drago dočeka svakog izgorelog pacijenta uz šalu kako bi skrenuo misli onima koje peku žive rane. Kaže da je dezinfekcija iznutra važna kao i spolja, pa im prvo sipa čašicu domaće rakije. Postoje dva melema koje pravi: tečni za izgorjele opekotine i čvrsti za rane. Čvrsti se pravi samo jednom godišnje, na svetac Usekovanje glave Jovana Krstitelja i on služi za rane, herpese i bubuljice, dok se za opekotine može napraviti uvijek, ali je priprema vrlo komplikovana.

Njegov sastav ostaje tajna porodice, ali kaže da se kombinuju 5–6 trava, dosta pčelinjih proizvoda, pritom se koristi samo onaj vosak kojim pčela zatvori med, propolis kapi, čisto maslinovo ulje sa kamena koji je najteže pronaći i najkompliciraniji sastojak je mast koja se izvlači iz 30 jaja, koja moraju biti domaća. Ne smije se koristiti bijelo jaje i ne smije biti starije od 48 sati. Taj čudotvorni melem se nanosi peruškom od kokoške jer jedino pomoću nje se mast fino razvuče, malo se prosipa i ne vrijeđa ranu. Drago kaže da je njegov melem priznavao dr Đoko Đurišić i dozvoljavao mu da na hirurgiji maže pacijente, pa su ga zbog toga prozvali doktor s peruškom.

Drago zapali cigar pa otpoče priču: 'Pričao mi je otac, kad se šćaše neko izgorjet u selu, on pošalje đecu da trče od kuće do kuće i pokupe sva jaja što nađu od tog dana. Melem se ne može napraviti bez velike temperature, mora se naložiti velika vatra. Danas imam azbestne rukavice, ali nekad sam stavljao po tri mokre krpe na ruke dok držim tiganj na direktnu vatru jer ta tekućina mora stalno da se miješa i ako dođe u dodir s plamenom gori gore nego benzin. Bilo je raznih slučajeva. Jedan čovjek je bio nagrđen od glave do pete. Prosula mu se voda iz dampera, bio je ka mumija kad je došao. Jednoj đevojci se prosulo ulje po licu, onda čovjek iz Novog Sada je dolazio jer mu je dijete stavilo peglu na lice. Nikom se poslije 10 dana nije ništa poznavalo. Dešavalo mi se slučajeva da povraćam dok perem ranu domaćim sapunom, koliko zađubri jer ništa ne zaudara kao ljudsko meso i krtola kad se pokvari. Meni dok sam bio dijete se zalijepila plastična časa koja je pukla iz vatre, otac mi je tada namazao i ostao je samo mali ožiljak na nosu. Svakome može pomoći melem, pogotovo onima koji odmah dođu, a teže pomaže onima koji pođu kod doktora koji im oguli kožu jer tada se teže zamiruje. Nikoga nijesam odbio, znava sam da dođem s koševine, s planine u jedan po ponoća. Dolazile su medicinske sestre, vlasnica apoteke koja pored svih melema iz apoteke vjeruje mom i nikome nijesam uzeo ni banke za njega!'

Drago sa svojom porodicom drži ovce, pčele, krave, konja i 20 lovačkih pasa.

Ljeti izdiže na katun Stojaga, gdje se i rodio prije 58 godina, kao deseto dijete. Kad se sjeti legende, njegov opis: 'Kažu da je na Stojagi živio nekakav Stojan koji je imao četiri sestre i da se zavadio sa vilenjakom, pa ga gađao velikim kamenom koji i danas stoji blizu mog imanja. Vilenjak se naljuti, pa mu zatrova izvor Kamenicu sa kojeg je Stojan pio vodu svako veče i od tog trovanja je umro. Kad su čule za to zakukale njegove četiri sestre: Bora po kojoj dobi ime planina Borovnik, Plana po kojoj se zove Planinik, Jana- Jadovičje i Roza po kojoj nosi ime Rozin vrh. Kad uđem u kolibu ispod slame podsjetim se mladosti jer u njoj miriše sir, miriše mlijeko, miriše zemlja, miriše vatra.'

Dvije najveće Dragove ljubavi su lov i pčele.

'Volim lov opasno. Dok sam u lovu, otkad puštim kerove, pa sve do kad se vratim do auta, ne mislim ni o čemu. Sve brige same nestanu i još mi je veliki mir kad uđem u čele i gledam pred noć, po sat vremena kako rade. Sva ljekarija je u prirodi, samo mi ne umijemo da je iskoristimo. Danas đecu inhaliraju umjesto da ih povedu u borovinu prije izgrijavanja sunca jer je tada zrak čist, čisti kiseonik da cijepa pluća. Ja sam mog sestrića liječio od bronhitisa tako što sam ga u 4 izjutra vodio u borovinu.'

Ukoliko stavite ruke u vatru, melemni Drago i njegov čudotvorni lijek učiniće da koža ne upamti ožiljke koji se nikada ne zaboravljaju, kao ni oni koji su im pomogli kada je naviše boljelo.