Marta Ćeranić: Virdžine i dalje postoje, samo ih ne nazivamo tako

Monodrama „Virdžina“, po tekstu Dušana Jankovića, koju je režirala i u kojoj igra crnogorska glumica Marta Ćeranić, večeras će biti izvedena na sceni Doma kulture, kao poklon Opštine Bar sugrađankama za 8. mart. Ćeranić je danas za Radio Bar i Bar Info govorila o ovoj kompleksnoj ulozi, ali i stanju u našem društvu.

RB/BI: Običaj da žensko dijete u potpunosti preuzme ulogu muškarca, kako bi očuvalo status porodice, poznat je u Crnoj Gori, ali i u djelovima Albanije, Bosne i Hercegovine i Sjeverne Makedonije. Danas gotovo da nema virdžina, ali u našem društvu nije se mnogo stvari promijenilo od tog doba.

Ćeranić: Rekla bih da ih ima mnogo više nego što ih je bilo ranije, samo ih danas ne imenujemo tako, ali tu su i ja ih viđam gotovo svakodnevno.

RB/BI: To su žene sa muškim ulogama?

Ćeranić: Da, upravo to, samo što ih sada ne zovemo virdžine i to je postalo nešto što se podrazumijeva i očekuje od žene, svakodnevno.

RB/BI: Istraživanje rodnih odnosa i položaja žena u crnogorskom patrijarhatu nije nepoznata tema na umjetničkoj sceni, ali monodrama „Virdžina“, po riječima kritike, daje novi pogled na ovu temu. Biste li ovo objasnili?

Ćeranić: Pokušali smo da sagledamo sve strane. Igram i virdžinu, i oca, u nekim trenucima i majku. Ja te likove, iako se sa njima ne slažem, iz privatne perspektive Marte Ćeranić, dok igram, moram da branim to što oni rade. U tom smislu se trudim da nekako otkrijemo i razotkrijemo sve strane tog događaja. Možda je to malo drugačije nego što je čitano do sad.

RB/BI: Sigurno da jeste, nije lako jednu priču predstaviti iz različitih uglova. Što bi Marta, kao žena, poručila pripadnicama ženskog roda?

Ćeranić: Da uvijek i prije svega sebe stave na prvo mjesto, ali ne u onom sebičnom smislu u kom se to uvijek tumači. Nije to ono „misli samo na sebe“, ne. Ali, i drugima valjate onda kada ste dobri sebi. U protivnom, ne trebate nikome, to svi znamo.

RB/BI: Znači, poruka je da nađemo mjeru?

Ćeranić: Da zadovoljimo neke svoje potrebe. O tome se radi i u ovoj predstavi – o potiskivanju svojih potreba, tokom cijelog života.

RB/BI: I uklapanju u šablone?

Ćeranić: Ta djevojčica koju tretiraju kao dječaka, virdžina, po inerciji prihvata taj model da cijeli život, ili do nekog trenutka ispunjava samo tuđa očekivanja, ne svoja. Ona sigurno ne bi željela da bude virdžina, da je neko pustio da sama bira.

RB/BI: Makar to ne bi željela kad bi shvatila što se od nje traži, ali je zakovana za tu ulogu.

Ćeranić: Na kraju, nema nikakvog smisla, to je jedna od poruka. Apsolutno je besmisleno pokušavati da od nečega napraviš uporno ono što nije. Meni je bilo interesantno dok sam radila na predstavi, i sada kada igram, pitanje koje se nismo bavili ali se nameće. Kako to da prije sto godina (mada ovo i nije tema od prije sto godina, nama je zvanično posljednja crnogorska virdžina preminula 2026. godine – Stana Cerović, koja mi je bila inspiracija u nekim trenucima) ali kako da je to bilo prihvatljivo da najbliža porodica, najsigurnije okruženje koje treba da vas voli, vas proglasi za nešto što niste? Na to pristane vaša rodbina, uža, šira, selo, društvo, svi igraju tu igru da ste vi dječak, a vi to niste. A onda – imamo 2026. godinu, kada se neko recimo opredjeljuje za nešto drugo ili ima neke od nas drugačije izbore i mi to ne prihvatamo. Ne, osuđujemo ga.

RB/BI: Iako smo prihvatali da neko mora da bude nešto što nije?

Ćeranić: Na to pristajemo, a na ovo ne pristajemo. Preinteresantno je, zaista.

RB/BI: U emisiji „Na kraju dana“ na TV E, vi ste u ulozi „(s)avetnice“. Je li zahtjevno, na satiričan način, obrađivati različite teme?

Ćeranić: Jednom nedjeljno imamo video za emisiju „Na kraju dana“. Jeste i nažalost nije. Takvo je stanje u društvu da tema, i da snimamo svaki dan, imali bi šta da snimamo. Tako bih rekla kada otvorim portale, novine, kada vidim političare.

RB/BI: Kad smo kod političara, koliko je istine u tome da su u našem društvu, nažalost, jedine zvijezde zapravo političari?

Ćeranić: To je apsolutna istina. Ne znam ima li neko ko bi im rekao ili neko koga bi oni čuli, da smo mi za to studirali, išli u neke škole, dobijali ocjene, imali ispite… Nevjerovatno je da u crnogorskom društvu ne postoji niko ko je dovoljno interesantan da zaokupi pažnju ljudi, sem politike i političara. To je fascinantno, ne znam zašto je to tako, ali je tako. Oni su sve: i sportisti i glumci i pjevači i starlete – ma sve. I mafijaši i policajci, oni su sve, apsolutno sve.

RB/BI: Na kraju razgovora, koja je vaša poruka za publiku koja će vas večeras gledati?

Ćeranić: Da pokušaju da žive onako kako oni žele i da rade ono što zaista vole. Možda to sad zvuči malo površno, ali je zaista to suština života, da radite ono što volite. Ne mislim čak ni na profesiju, nego to može biti i kafa koju popijete s nekim, ili ne popijete. Ljepše je da neku koja vam ne prija ne popijete. Da budete svoji, da živite svoj život, da ne ignorišete i ne zanemarujete svoje potrebe i želje.