Svetosavska besjeda: Naš put ka Kosovu i Metohiji

O. Darko Ristov Đogo u svojoj svetosavskoj besjedi naglašava važnost putovanja koje je započeo Rastko Nemanjić, poznatiji kao Sveti Sava, kada se bez znanja oca uputio Svetoj Gori. Ova misao služi kao simboličan poziv da se u trenutnim izazovima srpskog naroda osvrnemo na bogatu tradiciju i nasljeđe koje nas vodi ka budućnosti.

U svojoj besjedi, Đogo ističe dvije slike naših života koje su naizgled udaljene, ali se neprekidno prožimaju. Prva slika dolazi iz Pećke Patrijaršije, gdje svštenik srpske Crkve moli za opstanak svog naroda, izražavajući osjećaj nemoći i duboke emotivne povezanosti s prošlošću. On se obraća Svetom Savi i drugim svetiteljima, moleći ih da ne dopuste da narod nestane, jer je pred ikonama svetorodne loze Nemanjića sažeta tajna naše budućnosti.

Druga slika vodi nas u savremeni Beograd, gdje djevojčica razgovara sa vještačkom inteligencijom, simbolizujući usamljenost i otuđenost savremenog društva. Ova situacija ukazuje na to kako roditelji, često s najboljim namjerama, prepuštaju vaspitanje svoje djece društvu, umjesto da preuzmu aktivnu ulogu u njihovom razvoju.

Đogo postavlja ključna pitanja o našim obavezama prema novim generacijama i naglašava da je potrebno roditi i vaspitati sljedeće pokolenje svetosavskih Srba, usmjeravajući ih ka snazi svetosavskog predanja. Njegove riječi pozivaju na akciju: "Idimo na Kosovo, živimo za Kosovo i na Kosovu!" Ova poruka je poziv na povratak osnovnim vrijednostima i idejama koje su oblikovale srpski narod kroz istoriju.

Osim demografske obnove, Đogo ističe potrebu za kvalitetom života, obrazovanjem i kulturom. Naglašava da obrazovanje i vaspitanje treba da budu prioritet, a ne da se prepuštaju komercijalnim interesima i stranim uticajima. On postavlja pitanje koliko je moguće govoriti o vrlini u društvu gdje su podobni postavljeni na ključne pozicije, dok su sposobni potisnuti u stranu.

Na kraju, Đogo upozorava da, ako se ne okrenemo svojim korijenima i ne obnovimo svetosavske vrijednosti, možemo izgubiti ne samo zemlju, već i svoju dušu. "Prije nego što kažemo da je nemoguće uspostaviti svetinju rađanja na svetosavskom putu, pođimo na Kosovo i Metohiju, gdje to čudom Božjom može biti moguće," zaključuje Đogo, pozivajući na akciju i promišljanje o budućnosti srpskog naroda.