Vanja Radovanović o mentalnom zdravlju kroz muziku i ličnu ispovijest

Vanja Radovanović, poznati muzičar, na početku godine kroz svoju muziku i ličnu ispovijest postavlja važna pitanja o depresiji, anksioznosti i pritisku na muškarce da ćute o mentalnom zdravlju. Svoju borbu sa mentalnim problemima predstavio je u muzičkoj trilogiji, čiji je prvi dio, pjesma i spot "Čudovište", objavljen prošle sedmice, dok večeras stiže drugi dio nazvan "Anksiozan".

"Čudovište" je emotivna pjesma koja je snažno odjeknula kod publike, posebno jer se bavi temom koja je često prećutkuje. Vanja ističe da je želio biti iskren prema sebi i da je proces pisanja muzike bio način da se suoči sa svojim mislima i emocijama. "Ideja je bila da to stvarno bude iskrena ispovijest u formi pjesme", kaže Vanja, dodajući da je važno otvoriti dijalog o ovakvim temama u društvu.

Vanja Radovanović naglašava da je njegova prva dijagnoza upravo depresija, te da je važno identifikovati i suočiti se sa tim stanjem. "Depresija je često nevidljiva za druge i može se manifestovati na razne načine. Mnogi naizgled srećni ljudi su patili, a neki se nisu izborili sa tim", upozorava on.

U svojim izjavama, Vanja se fokusira na važnost dijaloga i traženja pomoći. "Parola 'RAZGOVARAJ. PODIJELI. POTRAŽI POMOĆ' zaslužuje velika slova", ističe on, naglašavajući da niko nije usamljen u ovoj borbi, iako se ponekad tako može činiti.

Vanja priznaje da mu je rad na trilogiji donio olakšanje, ali ga je i suočio sa teškim emocijama. "Pisanje mi jeste donijelo olakšanje, jer sam neke stvari prvi put izgovorio naglas", objašnjava on. Njegova muzika, kako kaže, nije napravljena zbog karijere, već zbog potrebe da bude iskren prema sebi i ljudima koji se mogu prepoznati u njegovim pjesmama.

Osim što se bavi ličnim iskustvima, Vanja takođe ukazuje na društvene norme koje otežavaju muškarcima da otvoreno govore o svojim emocijama. "I dalje se očekuje da 'izdržiš' i ćutiš, naročito kao muškarac. Slabost se često miješa s neuspjehom", napominje on.

Na kraju, Vanja poručuje da nije sramota govoriti o svojim borbama, te da to ne znači da su ljudi slabi. "To su stvarna stanja, stvarne borbe o kojima se može govoriti bez uljepšavanja", zaključuje Radovanović, ističući važnost otvorenog dijaloga o mentalnom zdravlju.