Gaženje istine u savremenom društvu

U savremenom društvu, kako ističe autor Krsto J. Pejović, pojam istine postaje sve više deplasiran. U svijetu gdje se rijetko ko odlučuje da mu život bude ispunjen istinom, ona je postala mit koji se pamti kao davna vrlina. Prema Seneki, "vrijeme otkriva istinu", ali danas se sve više poštuje "fabrikovana istina" koja dovodi do stanja gdje svako može biti u pravu.

Prećutkujući istinu, oni koji prihvataju zapadne vrijednosti često je izokreću, dok se istok mrzi. Gete je jednom rekao da je "mudrost samo u istini", međutim, današnji oci digitalnog morala gledaju na klasičnu istinu i pravdu kao na gorak lijek. Novo doba 21. vijeka donosi laž koja se nameće kao norma, a prerušeni dobrotvori digitalne revolucije obećavaju dobro, dok zapravo istina biva potisnuta.

Istina je jedinstvena i neograničena, a onaj ko je doživi postaje drugačiji od onih koji se povode za neoliberalnom ekonomijom. Prema Jasperu, "težnja za istinom je dostojanstvo čovjeka", a put ka istini čine mudrost, pravičnost, skromnost, uzdržljivost i ljubav prema časnom. Iako svako može imati "svoju istinu", u konačnici postoji samo jedna istina, "nedjeljiva kao Bog".

Nažalost, savremena praksa pokazuje da nedostaje nagon za istinom, dok se istina ne može odvojiti od duha. Formiranje nauke o gaženju istine postaje sve realnije, ali postoji i nadu koja može voditi ka istini, pod uslovom da um napreduje u skladu sa moralom. Moral i istina se često nalaze nemoćni pred biznisom zapadne Evrope, gdje su "nove vrijednosti" digitalne psihologije postale dominantne.

Gaženje istine predstavlja harmoniju novog savršenstva totaliteta digitalizacije, a čovjeku je potrebna sigurna podloga – istina. Sloboda ne znači pravo na gaženje istine i činjenje zla. Danas, prostor istine je apsorbovan neistinom, a gubitak osjećaja kajanja pokazuje u kakvom se svijetu nalazimo. Normalan čovjek treba da odredi svoj stav prema ovoj moralnoj pukotini i gaženju istine, s obzirom na sveprisutnu poplavu laži.

Savremeni čovjek je zaboravio važnost pravde i pravičnosti, a institucije koje bi trebale čuvati istinu nemaju ni "čulne intuicije" za nju. Za očuvanje istine neophodno je obrazovanje koje smo napustili, a koje ne smije biti podloženo vještačkoj inteligenciji. Gete je rekao da ništa nije toliko veliko kao istina, a moralnost ostaje osnov pravednosti, dok je Bog jedina istina koja se ne može gaziti ni u primisli, pa ni od strane evropejaca.