Demokratija ili zagrobni život: O odgovornosti elita i naroda

U tekstu za Antenu M, Tomislav Marković analizira stanje društva u kojem živimo, ističući da već decenijama svjedočimo sunovratu zajednice izazvanom neodgovornim ponašanjem političkih, intelektualnih i drugih elita. Umjesto da razvijaju modele za prelazak iz socijalizma u demokratiju, ove elite su se zatvorile u sopstvene interese, stvarajući mentalitet opsade.

Marković napominje da su crkveni velikodostojnici umjesto širenja ljubavi i nade, raspirivali mržnju među verama, dok su generali okrenuli oružje protiv vlastitog naroda. Članovi Srpske akademije nauka i umetnici su, umjesto da se bave naukom i umetnošću, pisali Memorandum, pripremajući teren za sukobe. Autor se osvrće na odgovornost onih koji su slijedili nacionalističku elitu, naglašavajući da bez stotina hiljada omađijanih građana, politički i ratni projekti ne bi bili mogući.

Prema Markoviću, u srpskoj kulturi postoji tradicija oslobađanja naroda od krivice, gdje se krivica prebacuje na vođe i inteligenciju. Citatom iz Stanislava Vinavera, autor oslikava stav da narod nije kriv, već da su vođe odgovorne za sve loše što se dogodi. Ovaj obrazac razmišljanja se ponavlja kroz istoriju, a Marković ukazuje na to da se i dalje ne prepoznaje odgovornost naroda za svoje postupke.

Marković kritikuje elite koje kroz fikcije i ideološke narative sprečavaju građane da se suoče sa stvarnošću. Umjesto da se bave svojim životima, ljudi troše energiju na prošlost i fiktivne mitove, dok se suočavanje sa stvarnošću izbjegava. Duh militarizma i kolektivizma, koji su duboko ukorijenjeni u društvo, otežavaju razvoj individualizma i vrijednosti ljudskog života.

Autor ukazuje na to da su teme od životnog značaja decenijama stavljene u drugi plan, dok se realnost neprestano izbjegava. Marković citira Mirka Kovača, koji naglašava da je pozivanje na demokratiju u društvu koje ne razumije njene vrijednosti gotovo nemoguće. Umjesto toga, nacionalizam postaje dominantna ideja koja se prenosi kroz generacije.

U zaključku, Marković naglašava potrebu za korenitim reformama i iskrenim suočavanjem sa realnošću. On poziva na čitanje autora koji su se protivili trenutnom stanju i sugeriše da odgovori na pitanje 'Šta da se radi?' već postoje, ali ih treba pronaći i implementirati.