Ćutanje o zločinima označava pristajanje na zaborav

Protojerej stavrofor CPC Stefan Marković poručio je da onaj ko je mislio da će krvave noći ugušiti ljubav prema Crnoj Gori i crnogorskom narodu, nije uspio da ugasi iskru slobode. Tokom parastosa za porodicu Petra Zvicera, koji je služen juče u selu Rokoči, Marković je istakao simboliku održavanja pomena nakon Vaskrsa. "Sabrali smo se na ovome svetome krstu, na ovome svetome zgarištu. Ovome zgarištu koje je bilo put u vječni život", kazao je Marković.

On je okupljenima poručio da je na tom mjestu krstac granice, naglašavajući važnost sjećanja na nevine žrtve. "Ovdje je pobodena mučenička slava one djece koja nijesu ni svjesna bila da je život za njih počeo, a ugasio se u plamenu krvnika", rekao je Marković, dodajući da je potrebno cijeniti sve što su preci ostavili.

Marković je dodao da je važno da nikada više Crna Gora i njen narod ne trpe slične strašne događaje. "Poslije najsvjetlijeg praznika hrišćanstva, oni su umrli u ovom zemaljskom životu, ali su vaskrsli u Gospodu", rekao je Marković, naglašavajući da će sjećanje na stradanje porodice Zvicer ostati živo sve dok ima onih koji će paliti svijeće ispred spomenika.

Parastosu su prisustvovali i predstavnici STEGA-e, koji su podsjetili na svirepo ubistvo porodice Zvicer od strane srpske žandarmerije 25. aprila 1923. godine. "Ćutanje o ovakvim zločinima znači pristajanje na zaborav", naveli su iz STEGA-e, dodajući da je sjećanje na stradanje porodice Zvicer važno za očuvanje istine i pravde.

Alek Barović je na okupljanju istakao da „da nije bilo stradanja porodice Zvicer, ne bi bilo ni 21. maja“, dodajući da su ti ljudi dali svoje živote za domovinu. Barović je naglasio da je 21. maj dan kada se slavi cjelokupna crnogorska slobodarska istorija.

Stradanje porodice Zvicer simbolizuje užasne političke sukobe i nasilje nakon Prvog svjetskog rata. Srpska žandarmerija je 25. aprila 1923. godine, u noći puni stravi, ubila Anđu, Zagorku, Vidaka i Planu Zvicer, dok su staricu Đurđu zavezali i prisilili da gleda kako se spaljuje njena porodica. Ovaj zločin je bio poruka svim ustanicima i narodu koji ih je podržavao, a vijest o zločinu stigla je do crnogorskog parlamenta.

Danas, u selu Rokoči, spomen-obilježje podsjeća na nevine žrtve, služeći kao opomena na cijenu koju su mnoge crnogorske porodice platile tokom turbulentnih istorijskih promjena.