Sjećanje na generala Raška Vukosavovića

Polaganju vijenca su, uz članove udruženja i članove porodice, prisustvovali i brojni poštovaoci njegovog lika i djela, koji su i ovom prilikom potvrdili da Vukosavovićevo ime u crmničkom kraju i dalje izaziva nepodijeljeno poštovanje.

U ime domaćina, prisutnima se obratio predsjednik UBNOR-a Bar, Đuro Marković. On je, osvrćući se na veličinu lika generala Raška Vukosavovića, posebno naglasio istorijski značaj Crmnice, kraja koji je kroz vjekove iznjedrio brojne junake, ali i ugledne doktore, inženjere, pjesnike i pisce, čija su djela ostavila dubok i neizbrisiv trag u crnogorskom i širem društvenom biću.

„General Raško Vukosavović živio je časno i dostojanstveno, u potpunosti posvećen svojoj domovini i narodu. Njegova borba za ideale Narodnooslobodilačkog pokreta bila je istrajna i nepokolebljiva, a njegovo ime ostaje trajno upisano u istoriju kao simbol slobode i otpora. Vječna mu slava i hvala”, poručio je Marković, nakon čega su položili cvijeće na spomen grobu.

O bogatom i herojskom životu generala Vukosavovića, uz riječi ličnog sjećanja, govorio je i potpredsjednik UBNOR-a Bar, general Špiro Niković. On je pred okupljenima oživio ključne momente iz ratne biografije ovog borca, podvlačeći njegovu odlučnost i hrabrost u presudnim istorijskim trenucima.

„Nakon sloma Jugoslovenske kraljevske vojske u Aprilskom ratu 1941. godine, Raško Vukosavović nije prihvatio kapitulaciju. Odbio je da položi oružje i vrati se kući kao poraženi vojnik. Umjesto toga, vratio se u rodne Sotoniće, gdje je zajedno sa grupom odvažnih boraca iz Crmnice već u ljeto iste godine organizovao otpor i aktivno učestvovao u slavnom Trinaestojulskom ustanku — prvom masovnom ustanku u porobljenoj Evropi. Već tada se istakao kao sposoban i odlučan vođa, zbog čega je ubrzo imenovan za komandanta oslobođenog Virpazara”, podsjetio je Niković, naglašavajući da su upravo ti prvi dani otpora oblikovali Vukosavovića kao vojskovođu.

Potpredsjednik Niković hronološki je izložio njegov dalji ratni put. Početkom 1942. godine Vukosavović je postavljen za komandanta bataljona „Jovan Tomašević”, a već u junu, formiranjem Četvrte proleterske crnogorske brigade, preuzeo je dužnost komandira Treće čete Prvog bataljona. Sa svojom jedinicom krvavo je gradio slobodarsku mapu Jugoslavije — od Hadžića, Gornjeg Vakufa, Bugojna i Kupresa, preko Manjače, Dalmacije, Livna i Duvna, pa sve do sudbonosnih bitaka na Neretvi, kod Konjica, na Javorku, Sutjesci i Zelengori.

„Njegov ratni put, koji je prešao na hiljade kilometara, svjedoči o izuzetnoj hrabrosti, vojničkoj vještini i beskompromisnoj odanosti slobodarskim idealima”, istakao je Niković i dodao da je upravo ta dokazana vrijednost otvorila vrata njegove blistave poslijeratne karijere.

„Kao jedan od najperspektivnijih oficira tadašnje Jugoslavije, bio je među prvima upućen na prestižno školovanje u visoku vojnu školu u Fort Leavenworthu, u Sjedinjenim Američkim Državama — što dodatno govori o njegovom ugledu, sposobnostima i viziji koju je država prepoznala.” Današnjim činom sjećanja, poručeno je iz UBNOR-a Bara, nastavlja se trajna misija čuvanja uspomene na one koji su živote utkali u najsvjetlije stranice crnogorske istorije.

Generalu Rašku Vukosavoviću, heroju iz Sotonića, zavičaj i narod i danas odaju onu istu počast koju je on nesebično poklonio njima — vječnu.