Ustavni sud: Hasniji Simonović povrijeđeno pravo na pravnu sigurnost, država dužna da joj isplati 10.000 eura

Ustavni sud Crne Gore usvojio je ustavnu žalbu bivše sutkinje Vrhovnog suda Hasnije Simonović i utvrdio da joj je, zbog neispunjenja pozitivne obaveze države da obezbijedi adekvatan zakonski okvir koji garantuje nezavisnost sudijske funkcije, povrijeđeno pravo na pravnu sigurnost, u okviru prava na pravično suđenje, kao i pravo na privatni život. Država Crna Gora obavezana je da Simonović, u roku od tri mjeseca od objavljivanja odluke, isplati 10.000 eura na ime pravičnog zadovoljenja.

Simonović je ustavnu žalbu podnijela protiv presuda Vrhovnog i Upravnog suda, donijetih u postupku povodom prestanka njene sudijske funkcije. Sudski savjet joj je u januaru 2023. godine konstatovao prestanak funkcije nakon što je navršila 40 godina staža osiguranja i 61 godinu života, primjenom Zakona o penzijskom i invalidskom osiguranju.

Ustavni sud je ukazao da je Ustav taj koji izričito propisuje kada sudiji prestaje funkcija – kada ispuni uslove za ostvarivanje prava na starosnu penziju. Ustavni sud je ocijenio da je Zakon o PIO bio jedini mjerodavni zakon koji se mogao primijeniti prilikom utvrđivanja da li je sudija ispunio uslove za ostvarivanje prava na starosnu penziju. Ustav propisuje da sudiji funkcija prestaje kada ispuni te uslove, ali ih sam ne određuje, zbog čega je njihovo utvrđivanje upućivalo na Zakon o PIO.

Ustavni sud je analizirao sadržinu 119 odluka Sudskog savjeta o prestanku sudijske funkcije, posebno onih koje se odnose na prestanak funkcije zbog ispunjenja uslova za ostvarivanje prava na starosnu penziju, za period od sedam godina, od 2018. do 2024. godine. Analiza tih odluka pokazala je da u ranijem periodu nije postojalo jasno i predvidivo postupanje Sudskog savjeta iz kojeg bi se moglo pouzdano zaključiti po kojem pravnom osnovu i u kojem trenutku sudiji prestaje funkcija.

U dijelu odluka nijesu, kako navode, bili navedeni ni zakonski osnov, godine života niti godine staža na kojima je prestanak funkcije bio zasnovan. Takva ranija praksa, prema ocjeni Ustavnog suda, mogla je stvarati utisak proizvoljnosti i diskrecionog odlučivanja, jer se nije moglo unaprijed pouzdano znati koji će uslov biti primijenjen i kada će sudiji biti konstatovan prestanak funkcije. Ustavni sud je zaključio da je odgovornost za takvo stanje na državi, a ne na Sudskom savjetu.

Ustavni sud je dalje primijetio da pojam „uslovi za ostvarivanje prava na starosnu penziju“, utvrđen Ustavom, nema odgovarajuću zakonsku odredbu posebno za sudije u posebnom zakonu, već logičnim i ciljnim tumačenjem upućuje na primjenu Zakona o PIO. Ustavni sud je naglasio da, radi zaštite nezavisnosti i nesmjenjivosti sudija, gornju starosnu granicu i uslove za prestanak sudijske funkcije treba utvrditi posebnim zakonom, na način koji garantuje jasnoću i predvidivost.

Ustavni sud nije ukinuo osporene presude niti predmet vratio redovnim sudovima na ponovno odlučivanje. Sud je imao u vidu da je već uspostavljena stabilna sudska praksa prema kojoj je za prestanak sudijske funkcije zbog ispunjenja uslova za ostvarivanje prava na starosnu penziju jedino i isključivo mjerodavna primjena Zakona o PIO. Ustavni sud je zaključio da u konkretnom slučaju nije riječ o radikalnom smanjenju starosne granice za prestanak funkcije promjenom zakona, niti o retroaktivnoj primjeni zakona koja bi imala za cilj prijevremeni prestanak sudijske funkcije, već o zauzimanju jasnog, preciznog i predvidivog stava o primjeni zakonskog osnova koji do tada nije bio izričito navođen kao osnov za prestanak sudijske funkcije.