Prevencija ključna, ali ne postoji apsolutna zaštita od suludih nauma

Trostruko ubistvo na strelištu u Danilovgradu otvorilo je brojna pitanja o bezbjednosti na streljanama, sistemu izdavanja dozvola i kontroli njihovog rada. Stručnjaci ocjenjuju da je nakon događaja ključno pitanje na koji način društvo može da prepozna rizike i smanji mogućnost da se slični slučajevi ponove. Ističu da je reakcija nadležnih bila dobra, ali i da je pojedinačne, nepredvidive postupke veoma teško spriječiti.

Kriminolog Velimir Rakočević smatra da fokus mora biti na tome da li je društvo razvilo dovoljno efikasne mehanizme za reagovanje na iracionalne i eksplozivne događaje. „Moramo da vidimo šta kao društvo preduzimamo da smanjimo šanse da se ovakve stvari ponove“, kazao je Rakočević.

Velizar Darmanović iz Crnogorskog saveza praktičnog streljaštva ocijenio je da je reakcija policije bila na veoma visokom nivou, uz dobru saradnju bezbjednosnih službi i građana. Smatra da je ovaj slučaj bilo veoma teško spriječiti, jer je riječ o pojedincu koji je, kako kaže, zloupotrijebio poznanstvo sa ljudima zaposlenim na strelištu.

Sudski vještak za oružje i balistiku iz Hrvatske Dubravko Gvozdanović kaže da je preventiva uvijek najbolji odgovor, ali upozorava da ni najuređeniji sistemi ne mogu u potpunosti da predvide postupke pojedinaca. „Postoje pojedinci i njihovi suludi naumi za koje društvo još nije pronašlo odgovor. To nije problem samo jedne države, već cijelog svijeta“, kazao je Gvozdanović, navodeći da Hrvatska nije imala ovakve slučajeve.

Rakočević ističe da kada je na jednom mjestu oružje, municija i problematične osobe, to povećava rizik od najvećeg oblika agresije. „Od tih brojnih otvorenih pitanja koncentrisao bih se na ona koja se tiču kontrole korisnika strelišta, koliko su bili zaštićeni zaposleni na strelištu i postupanje u kriznim situacijama. Zbog brojnih specifičnosti ovo je kao da se zaštitimo od zemljotresa, ali postoje neke procedure koje se moraju poštovati”, kaže Rakočević.

Problematizovao je i to što instruktor nije imao balističku zaštitu i što je korisnik koristio dva pištolja u isto vrijeme. Apleovao je da se inoviraju postojeća rješenja i da se mnogo više ulaže, jer komercijalni aspekti dominiraju, a to se mora preispitati.

Darmanović je objasnio da su strelišta kod nas regulisana Zakonom o oružju i postoji pravilnik o strelištima, gdje je precizirano da vlasnik može biti preduzetnik ili pravno lice. „Da li je napravljen propust ili ne pokazaće istraga. U ovom slučaju je privatno strelište i može da ga koristi ko god, pa i stranci. Svaki građanin koji želi da se rekreativno bavi oružjem dovoljno je da donese ličnu kartu. Zaposleni nijesu policajci i nijesu obučeni da procijene tip ličnosti”, kazao je Darmanović.

Rakočević je dodao da iako je oružje kod nas dio najsvjetlije istorije ove zemlje, došlo je vrijeme da se kaže zbogom oružju. „Treba što prije da uđemo u EU i da poštujemo pravila koja tamo važe, a to je da ne može svako da uđe i koristi usluge streljane“, kazao je Rakočević.

Pitanje posjedovanja oružja je kompleksno pitanje, ističe Gvozdanović. U Hrvatskoj oko 4 odsto građana posjeduje oružje, a oni ne spadaju ni u promilu u počinitelje djela sa vatrenim oružjem. „Problem je ilegalno oružje, jer ga posjeduju ljudi skloni kaznenim djelima i skloni kriminalu. Ne treba ovdje govoriti za i protiv oružja nego prići problemima multidisciplinarno, da se vidi kako smo postali društvo bez empatije, sklono nasilju i kako to rješavati“, naveo je Gvozdanović.