Zločini koji su potresli Srbiju: Ovo su slučajevi doživotne robije

Od kada je kazna doživotnog zatvora uvedena u Krivični zakonik Srbije, najteža kazna koju domaće pravosuđe poznaje izricana je u slučajevima koji su duboko potresli javnost. Riječ je o otmicama, ubistvima djece, ženama koje su ubijene nakon godina nasilja, bivšim partnerkama koje su stradale i pored zabrana prilaska, starijim i nemoćnim žrtvama, ali i zločinima koji su po svojoj surovosti i okolnostima ostali upamćeni kao jedni od najtežih u novijoj istoriji Srbije, piše Telegraf.rs.

Prema dostupnim podacima, kazna doživotnog zatvora u Srbiji je od 2019. godine izrečena 18 puta. Posebno zabrinjava podatak da su u 15 slučajeva žrtve bile žene i djevojčice, što još jednom otvara pitanje femicida, porodičnog nasilja, proganjanja, prijavljenih prijetnji i zaštite žrtava prije nego što se dogodi najgori ishod.

Neki od osuđenih već pravnosnažno služe najtežu kaznu, ali u pojedinim slučajevima prvostepene presude još nisu konačne, dok su neke odluke ukidane ili preinačavane u postupku pred apelacionim sudovima.

Ninoslav Jovanović “Malčanski berberin” Prva izrečena kazna doživotnog zatvora u Srbiji vezuje se za ime Ninoslava Jovanovića, poznatog kao “Malčanski berberin”. On je osuđen zbog otmice i zlostavljanja dvanaestogodišnje djevojčice iz okoline Niša, slučaja koji je krajem 2019. godine pokrenuo jednu od najvećih potraga u Srbiji. On je 20. decembra 2019. godine u niškom naselju Brzi Brod oteo dvanaestogodišnjakinju koja je krenula u školu. Deset dana je najsurovije zlostavljao, držao ju je u zatočeništvu, vukao kroz napuštene kuće i zemunice i izmicao potjeri u kojoj su policija, pripadnici bezbjednosnih službi, mještani, rođaci i brojni građani pretraživali teren u nadi da će dijete biti pronađeno živo. Slučaj je izazvao ogromnu pažnju javnosti, a strah porodice i cijele zajednice rastao je iz dana u dan. Djevojčica je pronađena živa krajem decembra, dok je Jovanović uhapšen 5. januara 2020. godine na seoskom groblju gdje se skrivao.

Tokom postupka, sud je ocijenio da je riječ o jednom od najtežih krivičnih djela, posebno imajući u vidu uzrast žrtve, trajanje otmice i činjenicu da je Jovanović bio višestruki povratnik. Tokom suđenja Ninoslav Jovanović nije pokazao ni zrnce kajanja i služio se svim mogućim sredstvima kako bi izbjegao kaznu, uključujući i brojne zahtjeve za izuzeće djelilaca pravde. Ni nakon donošenja pravnosnažne presude nije se smirio već je pokušao da je obori izjavljivanjem vanrednog pravnog lijeka koji je Vrhovni kasacioni sud odbio. Viši sud u Nišu izrekao mu je doživotnu kaznu zatvora, a presudu je kasnije potvrdio Apelacioni sud u Nišu.

Time je ova presuda postala prva pravnosnažna doživotna kazna u Srbiji. Prije otmice djevojčice, odležao je dvanaest godina robije zbog silovanja i pokušaja silovanja dvije maloljetnice koje je takođe izvršio ubrzo nakon što je pušten iz zatvora zbog istovrsnih krivičnih djela. Njegova porodica je pokušala da za Jovanovića pronađe opravdanje ističući da je psihijatrijski bolesnik, ali vještačenja nisu pokazala da je Malčanski berberin patio od bilo kakvog stanja koje bi uticalo na njegovu uračunljivost. Ninoslav Jovanović je preminuo 8. jula 2022. godine tokom izdržavanja kazne, a sahranjen je upravo na onom groblju gdje ga je pronašla policija, uz nekoliko članova porodice, kao i mještana.

Dvije meštanke koje su otišle na njegovu sahranu su novinarima rekle da je to zato što “ništa loše njima nije učinio”. “Znamo ga od djeteta, on nije bio loš za nas. Nikad ništa loše nije učinio u selu, a šta je radio tamo na strani, mi ne znamo”, prokomentarisala je tada svoju odluku da prisustvuje Berberinovoj sahrani, jedna od njih. Prozvan je “Malčanski berberin” zbog svog bolesnog običaja da svoje žrtve ošiša na ćelavo nakon što ih napastvuje.

Dejan Dabović Druga pravnosnažna kazna doživotnog zatvora u Srbiji izrečena je Dejanu Daboviću iz Herceg Novog, koji je osuđen zbog ubistva bivše djevojke Dušanke Jocović u Novom Sadu. Ubistvo se dogodilo 26. decembra 2019. godine u Novom Sadu, nakon što je Dabović došao iz Crne Gore i iznajmio smještaj u blizini zgrade njegove bivše partnerke, nakon čega ju je dva dana pratio prije kobnog događaja. Prve informacije ukazivale su na to da je muškarac na ulici usred dana izbo 25-godišnju djevojku u Novom Sadu. Nakon zločina se odvezao u nepoznatom pravcu, ostavivši nesrećnu Dušanku da krvari u haustoru u kom ju je sačekao i napao.

Dušanka je imala ubodne rane u predjelu dušnika i grudnog koša, te je Hitna pomoć u naselju Grbavica zatekla prizor koji je bio jeziv. Djevojka je ležala na ulici, dok joj je iz usta išla krv. Oko nje su bile kese iz kojih je, kada ih je ispustila, poispadalo voće i povrće. Život joj je oduzet dok se vraćala iz nabavke, ni do bolnice nije stigla. Uprkos upornosti ljekara i tome što je bilo više pokušaja reanimacije, umrla je u sanitetu Hitne pomoći, na putu ka bolnici. Dabović je ubrzo uhapšen zbog ubistva.

Policija ga je istog dana, u večernjim satima, presrela na ulici dok je izlazio iz hostela u kom je boravio. Kako je rekao, “bilo mu je drago da je nije vidio sa drugim muškarcem”. Tog četvrtka ju je sačekao u prolazu ispred zgrade i oduzeo joj život. Na saslušanju je rekao da mu je, kada joj je kobnog dana prišao da razgovaraju, tokom rasprave “pao mrak na oči”. “Prije nekoliko mjeseci smo raskinuli dugogodišnju vezu. Volio sam je. Iako smo živjeli odvojeno, ja u Herceg Novom, ona u Novom Sadu, gdje je radila. U četvrtak sam neko vrijeme čekao Dušanku ispred zgrade. Vidio sam je da ide s posla s kesama punim voća i povrća. Istrčao sam ispred nje, a ona je počela da viče da je ostavim na miru. Ne znam, puklo mi je nešto u glavi, izvukao sam nož iz jakne, ostalo sve znate”, rekao je na saslušanju.

Kada je shvatio da djevojka ne diše, sjeo je u automobil i otišao u hostel da se presvuče. Kako je rekao, to je uradio, jer je svuda po njemu bila Dušankina krv. Odlučio je da se vrati u Crnu Goru. Pozvao je taksi i samo što je uzeo kofer i pošao ka vozilu, presrela su ga dva inspektora u civilu. Dušankina drugarica je za medije nakon ubistva ispričala da je i Dušanka državljanka Crne Gore, a da je u Novom Sadu bila osam godina. Dejan i ona imali su razmirice, jer on nije želio da dođe u Novi Sad, a Dušanka nije htjela da se vrati u Crnu Goru.

Dabović je pravnosnažno osuđen na doživotni zatvor, a njegovi pokušaji da kaznu služi u Crnoj Gori nisu prihvaćeni. Kako je navedeno u presudi, u toku napada je uporno pokušavao da joj oduzme mobilni telefon, pa ju je, nakon prepirke, osam puta udario šakom i četiri puta povukao oštricom noža preko njenih ruku i šaka. Četiri puta ju je ubo u predjelu vrata i grudnog koša, zbog čega je oko 10 minuta trpjela bolove jakog intenziteta koji prevazilaze uobičajene bolove, od kojih povreda je Dušanka preminula. Na taj način je, kako je ocijenio sud, Dabović realizovao svoju namjeru za bezobzirnom osvetom, čime je izvršio krivično djelo teško ubistvo. Dabović je kaznu doživotnog zatvora u Srbiji izdržavao u pritvorskoj jedinici OZ Novi Sad, nakon čega je najprije sproveden na izdržavanje kazne u KPZ Sremska Mitrovica, a nakon toga u KPZ Beograd – Novi zavod, Padinska Skela, gdje se i danas nalazi.

Ovaj slučaj je posebno uznemirio javnost jer se dogodio na javnom mjestu, usred dana, i jer je žrtva bila mlada žena koja je pokušala da nastavi život poslije prekida veze. Maltretirao, silovao, pa ugušio staricu Virđinel Jovanov osuđen je na doživotni zatvor zbog silovanja i ubistva starije žene u selu Rečica kod Požarevca. Žrtva je bila Radinka Kostić, žena od 82 godine, koja je svirepo ubijena u svojoj kući. Prema navodima iz postupka, Virinđel Jovanov je ušao u dom starice, napao je, fizički maltretirao i silovao, a zatim nesrećnu ženu ugušio jastukom.

Sud je ovaj slučaj ocijenio kao naročito težak, imajući u vidu da je žrtva bila starija, nemoćna i u sopstvenoj kući, mjestu gdje je trebalo da bude najbezbjednija. Prvobitno mu je bila izrečena kazna od 20 godina zatvora, ali je Apelacioni sud u Kragujevcu preinačio presudu i izrekao kaznu doživotnog zatvora, ističući da je Jovanov pokazao totalno odsustvo ljudskosti napadajući potpuno nemoćno i staro lice.

Ovaj slučaj ostao je upamćen kao jedan od najpotresnijih zločina nad starijom osobom, jer je žrtva napadnuta u svom domu, bez mogućnosti da se zaštiti ili dozove pomoć. Polio je benzinom, pa zapalio Radomir Blagojević pravnosnažno je osuđen na doživotni zatvor zbog ubistva Zorice Kalinić u Surčinu, kao i zbog krivičnog djela silovanje koje je počinio nad drugom ženom. Zločin se dogodio 13. jula 2020. godine. Prema presudi, Blagojević je Zoricu Kalinić polio benzinom i zapalio, nakon čega je žena u bolnici preminula od zadobijenih povreda. Napad se dogodio u zgradi u kojoj je žrtva živjela, dok je svega mjesec dana prije toga silovao ženu R. N. u svojoj kući u Smederevu, nakon čega je pobjegao.

Prvostepenu presudu izrekao je Viši sud u Beogradu, a Apelacioni sud u Beogradu kasnije je pravnosnažno potvrdio kaznu doživotnog zatvora. Apelacija je utvrdila da je Viši sud u Beogradu pravilno postupio kada ga je osudio za teško ubistvo i izrekao najveću kaznu. Prihvaćena mu je olakšavajuća okolnost da je priznao izvršenje radnji na štetu oštećene Zorice Kalinić, dok su mu otežavajuće okolnosti praćenje Zorice, zatim način na koji je izvršio krivično djelo, jer ju je polio benzinom čim mu je okrenula leđa u trenutku kada je ulazila u zgradu u kojoj je živjela. Bacio je na nju cijelu kanticu i upaljačem je zapalio. Otežavajuće je i njegovo držanje poslije učinjenog krivičnog djela, budući da se, iako je vidio da oko njega sve gori, samo okrenuo i otišao iz ulaza, da je naknadno uhvaćen i priveden pred lice pravde.