Kako pomoći nasukanim kitovima: Težine, izazovi i rješenja

Nasukanja morskih sisara, uključujući kitove, dramatično su porasla u oblastima gdje temperature obalskih voda rastu zbog klimatskih promjena, poput Velike Britanije. Tužna sudbina grbavog kita u Njemačkoj postavlja važna pitanja o tome kako pomoći ovim životinjama u nevolji.

Četrnaestog maja 2026. godine, truplo 12 metara dugog grbavog kita, nazvanog Timi, talasi su izbacili na obalu u plićaku Anholta, ostrvceta blizu Danske. Danska Agencija za zaštitu životne sredine potvrdila je njegovo ime, koje potiče od Timendorfer Stranda, gdje je kit prvobitno primećen. Bio je delimično upetljan u ribolovačku mrežu, ali je preživio dovoljno dugo da postane viralna priča. Nakon nekoliko neuspelih pokušaja spasavanja, Međunarodna komisija za lov na kitove savetovala je da se Timi ostavi da umre, ali su dva privatna donatora platila otprilike 1,5 miliona evra za njegovo oslobađanje. Nažalost, Timi je preživio samo nekoliko dana nakon oslobađanja.

Prema izveštaju Škotskog programa za borbu protiv nasukanja morskih životinja (SMASS), u Škotskoj je zabilježen porast od 800 odsto nasukanja kitova usana u proteklih 30 godina. Iako ne postoji samo jedan razlog za ovaj skok, istraživači su zaključili da je zagrevanje vode koje tera plen dalje na sever odigralo izvesnu ulogu, zajedno sa povećanjem zagađenja plastikom i bukom od brodskog saobraćaja. Stručnjaci tvrde da su bolesne ili povređene jedinke često uzrok nasukanja.

„Dva najčešća antropogenska izvora povreda koja dovode do nasukanja su sudari sa brodovima i uplitanje u ribolovačku opremu“, rekao je Endrju Rid, profesor morske biologije. Timovi za reakciju iz američke vladine agencije NOAA beleže dokaze ovih povreda tokom proučavanja i nekropsija. Cvetanje algi može ispustiti biotoksine koji kitovima uzrokuju probleme, a vremenske promjene mogu dezorijentisati kitove.

Relativno je retko da veliki kit preživi nasukanje. Prema podacima NOAA, samo 0,8 odsto od 1.939 nasukanih kitova u SAD između 2006. i 2019. godine vraćeno je u more. Težina kita postaje smrtonosna kada se nađu na obali, a njihovo telo može rapidno da propadne. Ako naiđete na nasukanog kita, važno je kontaktirati lokalnu mrežu za spasavanje i ne pokušavati pomerati životinju bez stručnjaka.

Odluka o eutanaziji nasukanog kita nikada nije laka. Džim Rajs iz Instituta za morske sisare naglašava da je to poslednje pribežište. U Timijevom slučaju, njemački zvaničnici su rekli da eutanazija nije bila održiva opcija.