Niko nije kriv za trovanje Ćehotine, još traje provjera štete za životnu sredinu

U junu prošle godine u Ćehotinu se izlilo na tone opasnog flotacionog mulja, šljake i hemikalija iz rudnika „Šuplja stijena“. Iz Osnovnog državnog tužilaštva u Pljevljima saopšteno je da ne postoje osnovi sumnje da u radnjama bilo kog lica ima elemenata krivičnog djela, čime je Gradir Montenegro oslobođen odgovornosti. Agencija za zaštitu životne sredine naložila je toj firmi mjere sanacije i remedijacije, ali je njeno rješenje poništilo Ministarstvo ekologije, održivog razvoja i razvoja sjevera, pa je postupak vraćen na početak.

Istražni postupak Osnovnog državnog tužilaštva u Pljevljima dug godinu, pokrenut povodom jednog od najtežih ekoloških incidenata u novijoj istoriji Crne Gore, stao je u svega dvije riječi: krivca – nema. Tužilaštvo je ocijenilo da niko nije odgovoran za izlivanje opasnog otpada iz rudnika „Šuplja stijena“ u rijeku Ćehotinu, pa dok pravosudni organi stavljaju tačku na taj slučaj, Agencija za zaštitu životne sredine i nakon 12 mjeseci sprovodi ispitni postupak kako bi utvrdila da li je povrijeđena životna sredina.

Ekološki incident, za koji je javnost saznala zahvaljujući ribočuvarima SRK „Lipljen“, desio se 23. juna prošle godine na odlagalištu Rudnika olova i cinka „Šuplja stijena“ u Pljevljima, kojim upravlja kompanija Gradir Montenegro. Na dnu flotacijskog jalovišta, površine oko četiri hektara, otvorio se ponor (kaverna) koji je „isisao“ kompletno flotaciono jezero. Ogromne količine šljake, rudnog mulja, opasnih hemikalija i otpadnih voda kroz podzemne kanale su se izlile direktno u rijeku Ćehotinu, izazivajući zamućenje izvorišta pitke vode Badanj.

S obzirom na to da se Ćehotina uliva u Drinu, incident je brzo dobio prekogranični karakter, zbog čega su vlasti u Bosni i Hercegovini (Goražde) upozorile građane na opasnost od teških metala. Ministarstvo energetike i rudarstva je saopštilo da je do formiranja šupljine došlo usljed „više sile“ – iznenadne geološke pojave poput zemljotresa ili klizišta, tvrdeći da brana nije fizički oštećena, niti da je nesreća rezultat neadekvatnih rudarskih radova.

Na pitanja Pobjede o tome ko snosi odgovornost za izlivanje opasnog otpada u rijeku, iz Osnovnog državnog tužilaštva u Pljevljima stigao je odgovor: Nakon sprovedenog izviđajnog postupka, prikupljanja potrebnih obavještenja i izvršenih vještačenja, ocijenjeno je da ne postoje osnovi sumnje da u radnjama bilo kog lica ima elemenata bića krivičnog djela za koje se goni po službenoj dužnosti.

Iako je Tužilaštvu upućeno niz pitanja o toku vještačenja i konkretnim radnjama, između ostalog i zašto postupak traje toliko dugo, odgovore na njih nijesmo dobili.

RJEŠENJA AGENCIJE OBORENA

Paralelno sa tužilačkom istragom, Agencija za zaštitu životne sredine pokušala je da nametne rigorozne mjere operateru, ali se postupak pretvorio u pravni ping-pong između institucija. Prošle godine izdala je dva rješenja firmi Gradir Montenegro, iz kojih se jasno vidi da je situacija na terenu nakon ekološkog incidenta bila alarmantna. Prvim rješenjem iz jula naložena je hitna obustava odlaganja jalovine na ugroženim djelovima.

Nakon što se zagađenje nastavilo i u septembru prošle godine, kada su prve jesenje kiše pokrenule nataloženi mulj i zagadile izvor iznad sela Prošće, Agencija je donijela rješenje o dopuni, nalažući obimna istraživanja o sopstvenom trošku. Operateru je tada naloženo da u roku od 30 dana sprovede detaljna hidrogeološka istraživanja, koja uključuju geološku analizu strukture i stabilnosti tla ispod jalovišta, kao i identifikaciju kaverni, odnosno šupljina koje su i dovele do prodora otpadnih voda u podzemlje.

U istom roku od mjesec, kompanija je bila dužna da izvrši uzorkovanje površinskih i podzemnih voda na više ključnih lokacija, uključujući izvor Badanj, Ćehotinu i Mjednički potok. Cilj tih analiza bio je da se precizno kvantifikuje profil zagađenja teškim metalima poput olova, cinka i kadmijuma, uz obavezan monitoring riječnog sedimenta u kojem se ovi metali najduže zadržavaju.

Pored toga, rješenjem je ostavljen rok od 45 dana za izradu hidrodinamičkog modela koji bi precizno prikazao protok podzemnih voda i dinamiku širenja zagađenja kroz teren u zavisnosti od sezonskih varijacija. Krajnji zahtjev Agencije odnosio se na izradu detaljnog Elaborata remedijacije terena, sanaciju samog jalovišta i uspostavljanje programa dugoročnog, kontinuiranog monitoringa kompletne lokacije. Agencija je tada preporučila i retroaktivnu Studiju uticaja na životnu sredinu (EIA), kao i studiju o zdravstveno-socio-ekonomskom uticaju na lokalno stanovništvo.

Međutim, kako je krovno Ministarstvo poništilo prvobitno rješenje, sprovođenje ovih ključnih analiza ostalo je nerealizovano. Zbog tog poništavanja, zagađivač je pravno oslobođen obaveza koje mu je Agencija prvobitno nametnula: – Kako je prvostepeno rješenje poništeno Gradir Montenegro nije bio u obavezi da postupi po naloženim mjerama, odnosno da Agenciji dostavi traženi izvještaj – pojasnili su iz Agencije.

Pred tim državnim organom je da pravno dokaže ono što je na terenu vidljivo i potvrđeno ekotoksikološkim analizama. – Predmet postupka je utvrđivanje da li su u konkretnom slučaju ispunjeni zakonski uslovi za postojanje štete u životnoj sredini ili neposredne opasnosti od štete. Još nije donijeta konačna odluka – kazali su iz Agencije.

Dodatni apsurd jeste činjenica da Agencija nema mehanizme da na terenu direktno kontroliše ono što sama nalaže. Na pitanje koje konkretne mehanizme kontrole i pravne radnje Agencija ima naraspolaganju u ovakvim situacijama, i na koji način je obezbijeđeno praćenje (monitoring) operatera - da li sprovodi naložene mjere, dobili smo odgovor da postupaju shodno Zakonu o odgovornosti za štetu u životnoj sredini, ali da nijesu zaduženi za direktan nadzor.

U okviru svojih zakonskih ovlašćenja nemamo inspekcijski nadzor, niti nadzor nad sprovođenjem mjera iz rješenja, već je to u nadležnosti postupajućih inspekcijskih organa – saopštili su nam.

OBUSTAVA AKTIVNOSTI

Analize uzoraka vode nakon ekološkog incidenta koje je radio Centar za ekotoksikološka ispitivanja (CETI), a na osnovu inicijative i naloga ekološke inspekcije, potvrdile su drastičnu degradaciju Ćehotine zbog ogromnog prisustva olova i cinka, što prema izvještaju predstavlja „ozbiljan rizik po ekološki status rijeke i akvatične organizme“. Ministarstvo poljoprivrede, šumarstva i vodoprivrede najavilo je nakon što je zagađenje otkriveno da „planiraju monitoring stanja ihtiofaune i bentosa na ovom dijelu rijeke Ćehotine“, uz napomenu da je prethodni, urađen 2022. godine, pokazao da je status kvaliteta bio umjeren do vrlo dobar.

Nakon toga, iz tog vladinog resora poručili su da ipak neće raditi procjenu štete na ribljem fondu jer u tom dijelu rijeke – ribe odavno nema. Na osnovu izvještaja nadzora rudarske i geološke inspekcije, privremeno je, od 10. jula prošle godine, Ministarstvo energetike i rudarstva obustavilo izvođenje rudarskih radova na odlaganju flotacione jalovine na određenim djelovima jalovišta u okviru rudnika. Saopšteno je da je to „preventivna i zaštitna mjera nakon ekološkog incidenta izazvanog pojavom koja se, prema Zakonu o zaštiti i spašavanju, kvalifikuje kao ‘veća nesreća’, s obzirom na štetu po životnu sredinu i kontaminaciju Ćehotine”.

Gradir Montenegru je rješenjem naloženo da, osim što mora privremeno obustaviti izvođenje radova na odlaganju flotacione jalovine, omogući nesmetan pristup stručnim timovima i nadzoru, koji sprovode geološka istraživanja u skladu sa nalogom geološke inspekcije. Mjera, saopšteno je, ostaje na snazi do završetka geoloških istraživanja i dobijanja validnih rezultata, izrade plana zaštite i spašavanja i pribavljanja saglasnosti od Ministarstva unutrašnjih poslova, te do pripreme i odobravanja tehničkog rješenja koje će spriječiti slične incidente u budućnosti.

– S obzirom na osjetljivost situacije, način na koji je koncesionar Gradir Montenegro pristupio sanaciji kaverne biće dodatno preispitan. O zakonitosti nužnih odstupanja u dijelu izvođenja rudarskih radova tokom sanacije odlučiće nadležni sud u Pljevljima, po zahtjevu Rudarske inspekcije - saopšteno je tada iz Ministarstva.

SKRIVENI EKOLOŠKI DUG

Kompanija Gradir Montenegro posluje u većinskom vlasništvu poljske kompanije ZGH iz Boleslawa. Firma drži dugoročnu koncesiju za eksploataciju rude olova i cinka na četiri ključna pljevaljska ležišta: „Šuplja stijena“, „Đurđeve vode“, „Paljevine“ i „Ribnik“, na osnovu ugovora koji je potpisan 2006. godine. Prema podacima resornog ministarstva iz 2025. godine, u pokretanje i otvaranje tog rudarskog kompleksa uloženo je 50 miliona eura. Rudnik ostvaruje proizvodnju od oko 550.000 tona rude godišnje što na godišnjem nivou rezultira sa 18.000 tona gotovog koncentrata olova i cinka. Kompanija ima 162 zaposlena (podaci iz 2024. godine), dok se ukupna vrijednost njene imovine u poslovnim knjigama procjenjuje na oko 17 miliona eura.

Dnevni list Vijesti objavio je ove sedmice da je kompanija Gradir Montenegro godinama krila od Agencije za zaštitu životne sredine da prilikom eksploatacije olova i cinka u rudniku Šuplja stijena stvara i opasni otpad – kisjelu jalovinu, na koji su morali da plaćaju eko-naknadu, a ceh je prema procjenama EPA dostigao 700 miliona eura za proteklu deceniju. Za to se saznalo slučajno, nakon što su Agenciji greškom dostavili izvještaj pripremljen za Monstat. EPA je nakon toga 1. juna 2026. godine pokrenula ispitni postupak i obračunala ekološku taksu za prošlu godinu od oko 45 miliona eura na ime stvorenih 291.272.000 kilograma kisjele jalovine, a upućen im je i zvaničan poziv za izjašnjavanje o stvaranju opasnog otpada za prethodnih devet godina.

Remedijacija u pravnom vakuumu Zakonom o odgovornosti za štetu u životnoj sredini je propisano da je, kada nastane šteta u životnoj sredini, operater dužan da bez odlaganja obavijesti nadležni organ i preduzme neophodne mjere remedijacije radi ograničavanja i sprječavanja daljeg širenja štete i negativnih uticaja na zdravlje ljudi. Te mjere obuhvataju tri faze: prim...