Ćorić: Zabluda je da su osobe sa zavisnostima slabog karaktera

U Javnoj ustanovi (JU) 'Kakaricka gora' podsjećaju da se iza bolesti zavisnosti gotovo uvijek krije mnogo više od same supstance. 'Iza te osobe stoji veliki broj rana, ožiljaka, neispunjenih potreba, problema sa kojima se susrijeću i neki od nas. To je možda prva lekcija koja se nauči u ovom poslu. A kada su u pitanju zablude koje ljudi imaju o osobama koje boluju od bolesti i zavisnosti, jeste da su to osobe slabog karaktera, bez snažne volje', kazala je Jelena Ćorić, socijalna radnica u JU 'Kakaricka gora'.

Jedan od sagovornika emisije Boje jutra na Televiziji Vijesti, koji je preživio borbu sa zavisnostima, podijelio je svoju priču. 'Već sa 23 godine vidio sam da alkohol, droga i kocka preuzimaju moj život. Svakodnevno sam pio, koristio kokain i kockao se. Uzimao sam novac na kamatu, a moja porodica je vraćala dugove. Svakog dana pravio sam sve veće probleme, i sebi i svojoj porodici', rekao je on.

Ćorić objašnjava da se slika bolesti zavisnosti mijenja. 'Kada je ova ustanova počela sa radom, dominantan broj klijenata odnosio se na klijente koji imaju heroinsku zavisnost. Sada se to dosta promijenilo, te imamo veliki broj klijenata koji imaju problem sa patološkim kockanjem, imamo veliki broj klijenata koji imaju problem sa alkoholom. Takođe tabletomanija, to je jedna zavisnost koja sada uzima maha u kombinaciji sa drugim supstancama, kockanjem, alkoholom ili drogama. Kada je u pitanju polna struktura, dominantno imamo veći broj muških klijenata na tretmanu nego ženskih', kazala je Ćorić.

Na putu oporavka, sagovornik Boja jutra ističe važnost upozorenja roditeljima. 'Preporučujem svim roditeljima da izbjegavaju alkohol, međusobne svađe posebno ispred djece.' Njegova borba još traje, ali sada više ne razmišlja o dugovima, kladionici ili drogi. 'Ništa ljepše nema nego kad se čovjek ujutro probudi, popije kafu, a zna da nema onoga telefona, hoće li ga zvati ujutro kamataš, hoće li ga zvati ujutro diler da vrati dugove, sjedne, popije kafu, odradi radnu terapiju, pođe na grupu, dan protekne, sve u miru, u tišini. Moja majka je u kući srećna, zadovoljna, zna da je sin siguran. To su neke stvari koje meni ispunjavaju, a pogotovo osmijeh moje majke.'