Cure li povjerljive informacije: Institucije na testu

Ozbiljne optužbe na račun bezbjednosnog sistema od strane odbjeglog Miloša Medenice, ili njegove virtualne verzije, nastavljaju se. Osim što bi sistem morao da da odgovor o tome gdje se krije odbjegli Medenica, i ko stoji iza njega, neohodan je i institucionalni odgovor na navode koje iznosi.

Crnogorsku političku i bezbjednosnu scenu posljednjih sedmica potresaju tvrdnje koje iznosi odbjegli Miloš Medenica, sin nekadašnje predsjednice Vrhovnog suda Vesne Medenice, ili njegova virtuelna verzija. Medenica, između ostalog, govori o navodnim vezama pojedinih državnih funkcionera sa pripadnicima škaljarskog kriminalnog klana. Informacije i tvrdnje koje iznosi, međutim, nijesu potkrijepljene provjerivim dokazima, odnosno dokazima koje su institucije potvrdile.

U objavama i komunikacijama koje su prenijeli pojedini mediji, Medenica tvrdi da su pripadnici škaljarskog klana raspolagali informacijama koje su, prema njegovom mišljenju, mogle poteći isključivo iz državnih institucija i od osoba koje su imale pristup povjerljivim podacima, targetirajući skupštinski Odbor za bezbjednost. Za razliku od ranijih spekulacija o mogućem curenju informacija iz bezbjednosnog sistema, Medenica je ovog puta direktno imenovao osobe za koje tvrdi da su bile povezane sa dostavljanjem podataka pripadnicima škaljarskog klana.

Komunikacija na koju se Medenica poziva datira iz aprila 2021. godine, kada je hrvatska policija u Luci Ploče zaplijenila 575 kilograma kokaina, tada najveću zapljenu te vrste u istoriji Hrvatske. U tom trenutku hrvatske bezbjednosne službe nijesu ni slutile da bi informacije koje su povodom te akcije službenim kanalima razmjenjivale sa partnerskim službama u regionu mogle završiti u rukama jednog, pa čak i oba zavađena crnogorska kriminalna klana.

Posebno interesantnom pokazala se komunikacija do koje su došli američki istražitelji nakon što je Federalni istražni biro (FBI), kroz operaciju sa tajnom aplikacijom ANOM, ostvario uvid u milione poruka koje su godinama razmjenjivali pripadnici organizovanih kriminalnih grupa širom svijeta. Među hiljadama presretnutih komunikacija izdvojen je i razgovor između dvojice visokorangiranih pripadnika škaljarskog kriminalnog klana, pokojnog Radovana Krivokapića i Nikole Dedovića, brata ubijenog Igora Dedovića, jednog od vođa te kriminalne organizacije.

Komunikacija je vođena 16. aprila 2021. godine, svega tri dana nakon rekordne zapljene 575 kilograma kokaina u Luci Ploče. U prepiskama Krivokapić koristi kodno ime „Etna“, dok se Dedović predstavlja pod pseudonimom „Robin“. Istražitelji su izdvojili i drugu komunikaciju koju je Dedović istog dana vodio sa korisnikom ANOM aplikacije označenim kodnim imenom „UNK“. Prema dostupnim podacima, riječ je najvjerovatnije o državljaninu Hrvatske koji se u trenutku komunikacije nalazio na teritoriji Turske.

Posebnu pažnju izaziva upravo komunikacija od 16. aprila 2021. godine. Tog dana Radovan Krivokapić, koristeći ANOM nalog pod kodnim imenom „Etna“, u 18 časova i 41 minut obavještava Nikolu Dedovića da zaplijenjena pošiljka navodno pripada Radoju Zviceru, vođi kavačkog kriminalnog klana, te da je o tome hrvatski PNUSKOK obavijestio crnogorsku policiju. U nastavku komunikacije Krivokapić navodi ime jednog od tadašnjih članova Odbora, inače aktuelnog ministra. Zanimljivo je da je upravo tog dana održana sjednica Odbora za bezbjednost i odbranu, o čemu svjedoče arhivski podaci Skupštine Crne Gore. Kratko saopštenje sa sjednice objavljeno je u 12.45 časova. Samo sedamnaest minuta kasnije, u 18.58 časova, Dedović sadržaj dobijene informacije prosljeđuje korisniku ANOM aplikacije označenom kao „UNK“. Uz prepisku šalje i poruku izvjesnog „Pipa“, u kojoj se navodi da je član Odbora o kome je riječ prenio informaciju kako bezbjednosne službe smatraju da je zaplijenjena pošiljka u Luci Ploče povezana sa Zvicerom, te da su do takvih saznanja došli i hrvatski istražitelji kroz razmjenu podataka sa crnogorskim kolegama.

Prepiske koje su izdvojili istražitelji privukle su posebnu pažnju zbog toga što se u njima pominju informacije koje su, prema sadržaju komunikacije, mogle biti poznate samo ograničenom broju ljudi iz bezbjednosnog sektora i institucija uključenih u međunarodnu akciju zapljene kokaina. Sjednice Odbora za bezbjednost i odbranu održavaju se u takozvanoj „gluvoj sobi“ Skupštine Crne Gore, prostoru predviđenom za razmatranje podataka označenih različitim stepenima tajnosti. Članovi Odbora tom prilikom imaju pristup informacijama bezbjednosnih službi, uključujući podatke o radu organizovanih kriminalnih grupa, međunarodnim istragama, operativnim akcijama policije i obavještajnih službi, kao i drugim povjerljivim informacijama od značaja za nacionalnu bezbjednost.

Upravo zbog toga sadržaj ANOM komunikacija ostaje predmet interesovanja međunarodnih istražitelja. Osim navoda o zapljeni kokaina u Luci Ploče, u prepiskama Dedovića i Krivokapića pominju se i kretanje Radoja Zvicera, aktivnosti grupe Bobana Baćovića, navodna izdaja Milete Radulovića zvanog General, kao i fotografije, rute brodova i kamiona korišćenih za transport narkotika namijenjenih škaljarskom klanu.

Iako sadržaj ovih komunikacija sam po sebi ne predstavlja dokaz o eventualnoj odgovornosti bilo koje osobe koja se u njima pominje, one ponovo otvaraju pitanje na koji način su povjerljive informacije iz bezbjednosnog sistema dospijevale do pripadnika organizovanih kriminalnih grupa. Za sada nema zvaničnih informacija da su nadležni organi pokrenuli poseban postupak povodom ovih navoda. Problem mogućeg curenja informacija sa sjednica Odbora za bezbjednost i odbranu nije otvoren tvrdnjama Miloša Medenice. Još prije nekoliko godina pojedini poslanici upozoravali su da detalji sa zatvorenih sjednica završavaju izvan institucija. Jedan od prvih koji je javno otvorio to pitanje bio je nekadašnji član Odbora Vladan Raičević, koji je još 2021. godine zatražio odgovor na pitanje ko iznosi podatke sa sjednica označenih određenim stepenom tajnosti. Upozorio je da se ne radi o izolovanom incidentu. Njegove tvrdnje nikada nijesu dobile institucionalni epilog, niti je javnosti saopšteno da li je sprovedena detaljna istraga.

Bez obzira na to kako javnost procjenjuje vjerodostojnost Miloša Medenice, činjenica je da njegove tvrdnje ponovo otvaraju pitanja koja godinama nijesu dobila jasan odgovor. Ukoliko su navodi netačni, u interesu je i samih institucija da ih provjere i o rezultatima obavijeste javnost. Ukoliko, međutim, postoji bilo kakav osnov za sumnju da su povjerljive informacije zaista završavale kod pripadnika organizovanih kriminalnih grupa, riječ bi bila o jednom od najozbiljnijih bezbjednosnih skandala u novijoj istoriji Crne Gore. Zbog toga fokus više nije samo na Milošu Medenici i njegovim optužbama, već na sposobnosti institucija da rasvijetle višegodišnje sumnje o curenju podataka iz državnog sistema.

Ključno pitanje ostaje da li će nadležni organi konačno odgovoriti na dilemu koja godinama prati crnogorski bezbjednosni sektor – da li su organizovane kriminalne grupe imale izvore unutar institucija koje su morale biti prvi garant zaštite nacionalne bezbjednosti.