Nafta i Patriot – dvostruka korist Moskve od rata u Iranu

Dok Tramp zove saveznike u Ormuski moreuz, u Evropi raste bojazan da korist od pohoda na Iran ima samo Rusija. Jer, moguće da se opet sasvim vraća na tržište energenata, a da će Ukrajina pritom da dobija manje oružja.

Zahtjev američkog predsjednika Donalda Trampa da se evropski partneri uključe u „obezbjeđivanje“ Ormuskog moreuza bio je u žiži susreta šefova diplomatija članica EU u Briselu u ponedjeljak (16. mart). Već i prije toga se iz Njemačke čula jasna poruka da ovo nije njihov rat, te da nema šanse da se vojno uključe na bilo koji način. Slično su poručili iz Londona i Pariza.

Slanje vojnih brodova u Ormuski moreuz, tjesnac kroz koji ide petina svjetske nafte, a koji je Iran sada blokirao, ne mili se Evropljanima jer bi ih „dodalo na listu potencijalnih meta“, kaže Čarls Heker, istraživač pri britanskom institutu za odbrambene studije RUSI.

Visoka predstavnica EU Kaja Kalas otvorila je sastanak riječima da će se raspravljati šta se „sa evropske strane“ može učiniti da Ormuski moreuz bude otvoren. No, poslije sastanka je samo rekla da „nema apetita“ da se „za sada“ proširi evropska pomorska misija koja se bavi Crvenim morem.

Vrtoglavi skok cijena nafte zategao je opet odnose Vašingtona i Evrope. K tome je došlo i pitanje da li će Moskva u trenutnoj situaciji još lakše i skuplje prodavati svoje energente, finansirajući tako rat u Ukrajini. „Jedina prava pobjednica rata protiv Irana trenutno je Rusija“, kaže Heker za DW.

Evropljane za misiju u Ormuskom moreuzu očito nije zagrijala ni Trampova prijetnja da se inače loše piše NATO-u. Tek treba vidjeti šta prijetnja znači, kaže nam Heker. „Ali Tramp radi sve kako bi izvršio pritisak na zemlje koje bi htio da uvede u konflikt“, dodaje on.

Taj pritisak, smatra sagovornik DW, neće zadugo privoljeti Francusku ili Veliku Britaniju – dvije evropske zemlje sa moćnim mornaricama. „I to ne samo jer od njih čini iransku metu, već i jer im je nejasno koji su ciljevi i strategija SAD i Izraela u ovom ratu“, kaže Heker.

Istina, dok je Berlin kategoričan, francuski predsjednik Emanuel Makron ostavio je odškrinuta vrata riječima da bi Francuska mogla da pomogne u obezbjeđivanju moreuza „kad prođe najvrelija faza konflikta“.

Silinu posljedica po naftno tržište ilustrovala je predsjednica Evropske komisije Ursula fon der Lajen pred Evropskim parlamentom. Gas je otišao za 50 odsto, nafta za 27 odsto. Evropski poreski obveznici su u prvih deset dana rata platili tri milijarde eura više za uvoz fosilnih goriva, rekla je ona.

Masovno puštanje u promet nafte iz robnih rezervi nije isprva dalo rezultate pošto je cijena na svjetskom tržištu probila magičnih sto dolara za barel, prvi put od početka ruske invazije na Ukrajinu. A baš se Moskva sada nudi: „Rusija je bila i ostala pouzdan snabdjevač naftom i gasom“, rekao je portparol Kremlja Dimitrij Peskov.

Rat u Iranu brine Kijev, ne samo jer će Rusija dodatno prihodovati, već i jer se naoružanje seli na Bliski istok. Predsjednik Volodimir Zelenski tvrdi da je sa teritorije iranskih susjeda u ovih par sedmica lansirano više skupocjenih raketa protivvazdušnog sistema Patriot nego što je Ukrajina ispalila za četiri godine odbrane od Rusije.

Nije, zato, sasvim nesebična ponuda Zelenskog da Ukrajinci poduče zalivske zemlje kako da drugim metodama obaraju iranske dronove tipa Šahed, koje koristi i Rusija. A da projektile za Patriot prištede.

„Ukrajinska industrija razvila je sisteme protiv dronova, koji su oprobani u bitkama, i sada ih nudi zalivskim državama“, kaže Rafael Los, saradnik Evropskog saveta za spoljne poslove. Ideja je, dodaje za DW, da se „smanji potražnja za upotrebom Patriota kako bi Ukrajina ubuduće dobila više tih sistema i projektila“.