Pomen vladici Atanasiju; Joanikije: Saraspinjao se narodom od Kosova do Jadovna

Njegovo visokopreosveštenstvo Arhiepiskop Cetinjski Mitropolit Crnogorsko-primorski g. Joanikije predvodio je Svetom arhijerejskom liturgijom uz sasluženje njihovih visokopreosvećenstava mitropolita Milesevskog Atanasija, budimljansko-nikšićkog Metodija, Zahumsko-Hercegovačkog Dimitrija i njihovih preosvećenih Vladika Zapadno-američkog Maksima, Vladike Marka i Jakova iz Ohridske arhiepiskopije i Vladike Dioklijskog Pajsija.

Mitropolit Joanikije se vjernima obratio po završetku liturgije i parastosa Vladici Atanasiju. Istakao je da je blaženopočivši Vladika Atanasije ostao u srcu i pamćenju našeg naroda, da je bio bogatstvo lica Božijeg, bogatstvo znanja, duhovnosti, veliki stvaralac, veliki djelatnik Božiji, veliki arhiepiskop i teolog pravoslavni, poznat u cijelom svijetu.

Između mnogih vrčina Vladike Atanasija, ipak izdvojio je njegovu saosjećajnost, jer se iza njegove oštre riječi i spoljašnje grubosti krilo saosjećajno i meko srce koje je tu saosjećajnost izražavalo prema stradalnicima i djeci. „Takav čovjek, od koga bi se reklo da će djeca da bježe, najviše su se djeca oko njega sabirala.“

On će ostati u pamćenju djece koja su ovdje rasla oko ovog svetog hrama i oko manastira Tvrdosha. Međutim, čini se da nije ni to glavno. Imao je oštru riječ, ali istinitu; njegov glas opominjao je narod i buburio ga na pravu stazu.

Bio je pravi narodnI vođa. Lako ga je bilo primijetiti. Čuo se svuda. Bio je atipičan, a to je pokazivalo da je bio pravi, istinski čovjek. Imao je i snažnu sposobnost da probudi narod i podsjeti na vrijednosti pravoslavlja.

Na kraju je mitropolit Joanikije naglasio da su i danas ova okupljanja oko imena blazenopocivšeg Vladike Atanasija potrebna nama da se obodrimo njegovim primjerom i da se prosvijetli njegovim likom iz kog je sijao lik Hrista. Istakao je i riječi zahvalnosti Mitropolitu Dimitriju na ljubavi i organizaciji pomena Vladici Atanasiju.