Granica je izlaz: Mali broj Iranaca ostane duže u Turskoj da bi izbjegli rat

Kapikoj prelaz u turskoj regiji Van danas predstavlja jednu od rijetkih kopnenih veza Irana s ostatkom svijeta usred zatvaranja vazdušnog prostora u Iranu, koje je uslijedilo nakon što su SAD i Izrael pokrenuli napade na Teheran prije više od nedjelje dana. Većina putnika na prelazu posljednjih dana ima veze s Turskom preko posla, porodice i prijatelja, a mnogi su ranije planirali posjete zbog rata.

Samo mali broj Iranaca, kako su prenijeli predstavnici AP-a na prelazu Kapikoj, planira da ostane u Turskoj na neodređeno vrijeme kako bi izbjegao rat.

Reza Gol, 38-godišnji plastični hirurg, rekao je da rat nije jedini razlog njegovog putovanja. Putovao je iz Urmije na zapadu Irana da bi pregledao pacijente u Istanbulu, gdje je ranije živio, te je napomenuo da nije jasno hoćemo li zauvijek napustiti Iran, ali želi da razbistri glavu. Primjećuje da na granici nije velika gužva te da mnogi ostaju kod kuće i da se zasad ljudi ne odriču svega što imaju i ne bježe.

Puneh Asgari i njen suprug, iransko-kanadski državljani, nerado su se pripremali da odlete u Kanadu, iako tamo više nemaju kuću i oboje rade u Iranu. Nadaju se da će putovanje biti kratko, jer žele očuvati život u Iranu koji traje već više od pet godina. Živimo u Iranu cijeli život, kazala je, dodavši da im je plan ostati dok ne bude sigurnije.

Mehregan, 26-godišnja studentkinja koja studira u Kini, bila je u posjeti porodici u Ahvazu kada je izbio rat. Vozila je više od 15 sati preko Irana da bi došla do Turske i čeka let za Istanbul sljedećeg dana, odakle bi trebalo da otputuje za Kinu. Let joj je otkazan zbog sniježnih oluja pa je planirala potražiti hotel u gradu umjesto da spava na aerodromu i drugu noć. Ako ne može ni sutra ući u avion, propustiće let za Kinu i gubiće troškove nepovratne karte.

Grad Van, udaljen sat i po vožnje od granice, dugo je bio popularna destinacija za Iranace za posao, putovanja i trgovinu. Hoteli i prodavnice koje su obično imale užurbano poslovanje tokom praznika Noruz u Iranu sredinom marta sada očekuju gubitke. Vlasnik dva hotela, Rešat Ješilagač, kaže da je ovdje postalo živo samo zbog ljudi koji dolaze zbog rata. Većina ima dvojno državljanstvo i zaustavlja se dan-dva prije nego što odlete.

Migracija je osjetljiva tema u Turskoj, koja je u jednom trenutku bila domaćin skoro četiri miliona sirijskih izbjeglica. Turska je dodatno pojačala zaštitu granice da bi mogla da odgovori na potencijalni priliv ljudi koji bježe od nemira pošto su u januaru antivladini protesti u Iranu dočekani brutalnim obračunom. Tursko ministarstvo odbrane saopštilo je u januaru da Turska ima 380 kilometara betonskih zidova, 203 optička tornja i 43 tornja opremljena liftovima duž granice zemlje s Iranom, duge 560 kilometara. U srijedu je ministar unutrašnjih poslova Mustafa Čiftči rekao da je Turska izradila planove za nepredviđene situacije koji uključuju šatorske logore i tampon-zone da bi odgovorila na potencijalni priliv ljudi koji bježe od rata iz Irana. Do sada se taj priliv nije ostvario.

Harison Mirtar, 53-godišnji iransko-kanadski državljanin, prešao je granicu kod Kapikojja prije nego što je nastavio put nazad u Kanadu, nakon posjete roditeljima u Teheranu. Rekao je da je ljut zbog strane intervencije u svojoj zemlji, ali da nije previše zabrinut za roditelje. Oni su preživjeli brutalni iransko-irački rat osamdesetih godina. Život se nastavlja, ali uz bombe.

Granica Kapikoj ostaje jedna od rijetkih tačaka spajanja Irana i svijeta dok se situacija u regionu razvija. Putnici nastavljaju sa planovima, a Iranci i državljani trećih zemalja suočavaju se s promjenama na granicama i mogućim daljim odlukama o putovanjima.