Alekandar Leksu Saičić - kapetan ruske i crnogorske vojske

Na današnji dan, 7. aprila 1911. godine, umro je Alekandar Leksu Saičić, poznati crnogorski junak, kapetan carskih ruskih i crnogorskih vojski. Umro je od povreda koje je dobio gasivši požar na dvoru kralja Nikole.

Alekandar Leksu Saičić rođen je 1873. godine u Viničkoj, kod Berana. Gimanaziju je učio na Cetinju i u Dubrovniku, dok je Pješadijsku podoficirsku školu završio u Beogradu. Po stupanju u rusku vojnu službu, proslavio se u Rusko-japanskom ratu (1904–1905. godine) ubivši poznatog japanskog samuraja u dvoboju kod Vladivostoka. Odlikovan je najvišim ordenima tadašnje Rusije.

Leksu Saičić bio je upamćen po nevjerovatnom umijeću rukovanja sabljom. Kao vojnik sa željom za daljim usavršavanjem, odlazi u Istanbul gdje ulazi u tursku vojsku kao poručnik carske garde, gdje služi tri godine. Iz Istanbula odlazi u Manžuriju i pridružuje se ruskoj vojsci, gdje ga zatiče veliki rat između Rusije i Japana.

U Manžuriji počinje priča o njemu. Dvije vojske su se sukobile u blizini Jun-džuan, u istočnoj Manžuriji, ne tako daleko od Vladivostoka. Ruski strategovi su tragali za najboljim načinom kako da dobiju bitku, a zatim je iz japanskog tabora izašao konjanik sa bijelom zastavom, tražeći od ruskog komandanta da pošalje jednog ratnika na dvoboj protiv njihovog samuraja. Ruske štabne glave su bile zaprepašćene, jer nisu mogle da vjeruju da se Japan i dalje pridržava svog starog običaja.

Posle dužeg savjetovanja, odlučeno je da se pošalje dobrovoljac da se suprotstavi japanskom vještaku. I tako se javi Alekandar Leksu Saičić iz Bera, podanik knjaza Nikole, spreman da brani čast ruskog oružja. Dok su visoki oficiri sumnjali u njegovu sposobnost, on je strpljivo čekao dalju naredbu.

Kada su mu napokon pružili priliku, Leksu je krenuo u potragu za konjem i sabljom. U neobičnom okruženju, s muzikom vojnog marša, izjahao je na bojno polje, dok je iz suprotnog tabora izašao ratnik obučen u crno krzno. Dvoboj je započeo, a gromoglasni udarci čelika odjekivali su po polju.

U jednom trenutku, Leksu je osjetio jak bol i krv mu je potekla niz čelo, ali je munjevitom brzinom, svojstvenom samo njemu, mahnuo sabljom i posjekao japanskog junaka. Nakon što je samuraj pao, njegova vojska je pretrpjela težak moralni poraz. Posle ove pobjede, Leksu Saičić postaje kavaler Ordina Svete Ane, najvažnijeg ruskog odlikovanja, kao i vlasnik mnogih drugih priznanja.

Ruska vlada mu je odredila godišnju svotu od četrdeset napoleona u zlatu do kraja života. U dalekoj Manžuriji unaprijeđen je u čin kapetana i do kraja vojne karijere komandovao je konjičkim eskadronom Amurskog dragoonskog puka. Sablja kojom je savladao samuraja danas se čuva u Vojnom muzeju u Moskvi.