Dominges traži Mundijal sa 64 reprezentacije: Južna Amerika gura proširenje

Stogodišnjica Svjetskog prvenstva već je dobila šest domaćina, tri kontinenta i format kakav turnir nikada ranije nije imao. Sada Južna Amerika želi da proslava iz 2030. postane još veća, sa čak 64 reprezentacije i mogućih 128 utakmica.

Predsjednik CONMEBOL-a Alehandro Dominges ponovo je otvoreno stao iza ideje o novom proširenju Mundijala, samo nekoliko dana nakon što je završeno prvo izdanje sa 48 učesnika. FIFA je o takvoj mogućnosti počela da razgovara još u septembru 2025. godine, nakon što je delegacija uticajnih južnoameričkih fudbalskih čelnika, među kojima je bio i Dominges, dostavila zvaničan prijedlog.

Predsjednik FIFA Đani Infantino prošle sedmice je potvrdio da će mogućnost proširenja biti razmotrena, a Dominges sada pokušava da stogodišnjicu turnira pretvori u glavni argument za povećanje broja učesnika. "Svjetsko prvenstvo 2030. dolazi u Urugvaj, Argentinu i Paragvaj. To je velika prilika za fudbal, da stogodišnjicu Mundijala proslavimo turnirom sa 64 reprezentacije".

Dominges, koji je ujedno i potpredsjednik FIFA, poručio je da se već radi na realizaciji tog plana. "Međunarodni fudbal raste kada se otvara prema svijetu. Proširenje na 48 reprezentacija pokazalo je da veće učešće donosi više prilika, podstiče razvoj fudbala i pretvara Svjetsko prvenstvo u istinsku globalnu proslavu".

"Stogodišnjica nam pruža istorijsku priliku da sanjamo veliko. Mundijal će biti najveća proslava koju je fudbal ikada poznavao". Dominges smatra da jubilarno izdanje ne bi trebalo da liči na prethodna prvenstva i da bi uključivanje dodatnih država bilo najprirodniji način da se obilježi jedan vijek od prvog turnira.

"To mora da bude drugačija proslava. Moramo da pružimo priliku većem broju zemalja. Mislim da je Svjetsko prvenstvo sa 48 reprezentacija bilo potpuno uspješno". Na pitanje da li očekuje više utakmica u Južnoj Americi, odgovorio je kratko.

Glavni domaćini Mundijala 2030. biće Španija, Portugal i Maroko, dok će zbog obilježavanja stogodišnjice po jedna utakmica na početku turnira biti odigrana u Urugvaju, Argentini i Paragvaju. Urugvaj je 1930. organizovao i osvojio prvo Svjetsko prvenstvo, Argentina je bila poražena u finalu, dok se u Paragvaju nalazi sjedište CONMEBOL-a.

Za Domingesa je upravo taj istorijski okvir dovoljan razlog da se turnir proširi. Za njegove protivnike, međutim, dodatnih 16 reprezentacija značilo bi da Svjetsko prvenstvo prelazi granicu poslije koje bi mogli da stradaju kvalitet, kvalifikacije i vrijednost samog plasmana.

Infantino je prvo izdanje sa 48 učesnika ocijenio kao "stoprocentni uspjeh". U FIFA posebno ističu nastupe debitantskih selekcija, među kojima su Zelenortska Ostrva pokazala da mogu da se nose sa tradicionalno jačim ekipama. Kao dokaz napretka navodi se i činjenica da je devet od deset afričkih reprezentacija prošlo među 32 najbolje.

"Svakoj zemlji treba dozvoliti da sanja o nastupu na Svjetskom prvenstvu. Ukoliko manjim državama ne pružite priliku, nedostajaće im podsticaj da nastave da napreduju", kazao je Infantino. Selektor Gane Karlos Keiroš rekao je poslije grupne faze da je povećanje broja učesnika umanjilo vrijednost kvalifikacija i pretvorilo Mundijal u nešto "vulgarno i obično".

Razlika u stavovima pokazuje i dvije potpuno različite vizije budućnosti Svjetskog prvenstva. FIFA i CONMEBOL u širenju vide mogućnost da veći broj zemalja dobije svoj trenutak na najvećoj sceni, dok protivnici upozoravaju da bi preveliki turnir mogao da izgubi ekskluzivnost koja ga je decenijama izdvajala od svih drugih sportskih događaja.

Finansijski argument svakako ide u prilog širenju. Procijenjeno je da je Mundijal u Sjedinjenim Američkim Državama, Kanadi i Meksiku donio više od 8,6 milijardi eura prihoda. Svaka dodatna utakmica znači više televizijskog sadržaja, ulaznica, sponzorskih aktivacija i komercijalnih mogućnosti. Svjetsko prvenstvo odavno je prevazišlo okvire običnog turnira i postalo najveći globalni sportski proizvod. Po prihodima, interesovanju i međunarodnom dometu iza sebe je ostavilo čak i Olimpijske igre.

FIFA je postepeno širila takmičenje koje je 1978. imalo 16 reprezentacija, a 1994. godine 24. Na sedam uzastopnih Mundijala igralo je po 32 tima, prije nego što je broj učesnika 2026. povećan na 48. Tek što je prvi takav turnir završen, otvoreno je pitanje može li biti još veći.

Najlogičniji format za 64 reprezentacije podrazumijevao bi 16 grupa sa po četiri ekipe. Po dvije najbolje prolazile bi u šesnaestinu finala, čime bi se izbjegao sadašnji sistem u kojem dalje prolazi i osam najboljih trećeplasiranih selekcija. Takvo rješenje bilo bi jednostavnije za praćenje, ali bi Mundijal imao čak 128 utakmica, dvostruko više nego turnir u Kataru 2022. godine. Samo u grupnoj fazi odigralo bi se 96 mečeva, zbog čega bi prve dvije sedmice takmičenja bile gotovo potpuno zasićene fudbalom.

Održavanje pažnje publike tokom tolikog broja utakmica predstavljalo bi izazov sa kojim se Mundijal do sada nije suočio. Ni prelazak na 48 učesnika nije bio jednostavan. O proširenju se ozbiljno razgovaralo od 2016. godine, a Savjet FIFA naredne godine jednoglasno je odobrio novi format za turnir 2026. Domaćini tada još nijesu bili izabrani, a prvobitni plan predviđao je 16 grupa sa po tri reprezentacije i prolazak dvije najbolje među 32.

Taj sistem trebalo je da omogući da nijedna reprezentacija ne odigra više od sedam utakmica, dok bi čitav turnir trajao 32 dana. FIFA je 2023. odustala od tog plana i odlučila se za 12 grupa sa po četiri učesnika. Broj utakmica povećan je sa 80 na 104, uz objašnjenje da grupe sa četiri tima smanjuju "rizik od dogovaranja rezultata" i svakoj reprezentaciji garantuju najmanje tri nastupa.

Turnir je zbog toga produžen na 39 dana, što je izazvalo nezadovoljstvo sindikata fudbalera i nove kritike zbog sve većeg opterećenja igrača. Mundijal sa 64 ekipe donio bi još složenije probleme. Organizatori bi morali da pronađu odgovarajuće trening-baze i smještaj za sve reprezentacije, kao i dovoljan broj stadiona za 128 utakmica.

Veći broj gradova domaćina dodatno bi povećao troškove, putovanja i zahtjeve za organizaciju i bezbjednost. Proširenje bi moglo da oslabi i značaj kvalifikacija. Na turniru sa 64 učesnika igralo bi više od četvrtine ukupno 210 muških reprezentacija koje pripadaju FIFA. U pojedinim konfederacijama put do Mundijala već sada nije posebno uzak. Šest od deset članica CONMEBOL-a direktno se plasira na prvenstvo sa 48 timova, dok još jedna reprezentacija dobija priliku kroz baraž.

Sa dodatnim mjestima, južnoameričke kvalifikacije mogle bi gotovo potpuno da izgube eliminacionu vrijednost. Predsjednik UEFA Aleksander Čeferin prijedlog je nazvao "lošom idejom", uz upozorenje da bi proširenje naškodilo i samom Mundijalu i evropskim kvalifikacijama. Sličan stav zauzeo je predsjednik KONKAKAF-a Viktor Montanjani, koji je poručio da povećanje na 64 reprezentacije "nije sjajna ideja". Protivi se i predsjednik Azijske fudbalske konfederacije, šeik Salman bin Ibrahim Al Kalifa, koji je upozorio da bi neprekidno širenje moglo da dovede do potpunog gubitka mjere.

"Neko bi mogao da dođe i zatraži povećanje na 132 reprezentacije. Gdje bismo onda završili? Nastao bi haos". FIFA će prijedlog ipak razmatrati. Veći turnir donosi više zemalja, više utakmica, više gledalaca i više prihoda, a Infantino je Mundijal sa 48 učesnika već proglasio velikim uspjehom.

Dominges zato vjeruje da je trenutak idealan za naredni korak. Njegovi protivnici smatraju da je upravo sada potrebno zaustaviti rast, prije nego što Svjetsko prvenstvo postane toliko veliko da samo sebi umanji vrijednost. Stogodišnjica će svakako biti proslavljena na tri kontinenta. Ostaje da FIFA odluči hoće li na njoj učestvovati gotovo trećina fudbalskog svijeta.