Emotivna komemoracija Dušku Vujoševiću u Podgorici

U Podgorici, u sali Skupštine Glavnog grada, održana je emotivna komemoracija Košarkaškog saveza Crne Gore posvećena trenerskoj legendi Dušku Vujoševiću, koji je preminuo prošle sedmice u Beogradu, nakon duge i teške bolesti. Vujošević je juče sahranjen u Aleji zaslužnih građana.

Osim Dragana Bokana, predsjednika KSCG, prisutnima se u ime porodice obratila Jelena Pavićević, njegova sestra od ujaka, na koga je, kako je kazala, Vujošević najviše ličio. - U staroj Grčkoj kad neko umre nijesu objavljivali nekrofile. Pitali su da li je onaj koji je otišao imao strasti, jer strast je najvrijednija življenja. Ovo bi bio početak u Duškovom stilu, da uvijek nešto lijepo poruči i da uvijek neko izvuče zaključak iz onoga što je on imao priliku nekome da pokloni. U ime porodice sam zamoljena da se zahvalim Draganu Bokanu, Košarkaškom savezu Crne Gore, SC Derbiju, doktoru Saši Radoviću, direktoru Klinučkog centra, za sve intervencije dok je Duško boravio u Podgorici. Zahvalila bih se njegovim prijateljima, Danilu Mitroviću, Vesku Baroviću, ljudima sa kojima je Duško proveo decenije u košarci - kazala je Jelena Pavićević.

Opisala je Duškovu vezu sa gradom u kojem je rođen iz kojeg je otišao sa pet godina. - Duško nije bio samo Podgoričanin, on je bio staropodgoričanin, po majčinoj liniji četvrta generacija koja je rođena ovdje. Tu je bio naš đed Mitro, podgorički trgovac, imali smo kuću u ulici Slobode, grobnicu kod Crkve Svetog Đorđa. Kad su sve to srušili, kad su nas malo izmjestili, mi nijesmo ponijeli kivnju, a Duško je postao i ostao plemenit i nije zamjerao. Bio je ljevičar i živio je život socijalne pravde. Bilo mu je važno da ljudi budu srećni i da žive dobro.

Po očevoj liniji Vujoševića ostalo je jako malo bliskih potomaka. A zašto? Na Vaskrs 1945. godine, kada su imali porodično okupljanje, kada je bilo savezničko bombardovanje, poginulo je 14 najbližih članova porodice Nikole Vujoševića, Duškovog oca. A on i njegova majka Dana, koja mu je bila najbliža, su ta mrtva tijela izvlačili iz ruševina i to je bilo jedno teško breme, da se odrasta bez najbližih članova porodice, što je Duško stojički nosio - istakla je Pavićević.

Jelena Pavićević je potom govorila o porodičnoj vezi sa Duletom. - Duško Vujoševiću, brate moj, za nas nijesi bio general, za nas si bio sin, otac, muž, brat, sestrić, ujak, unuk. Za nas nijesi bio idol, jer mi nijesmo gajili idolopoklonstvo. Mi ti se nijesmo divili, nego smo razumijevali, poštovali. Pošto u našoj se ništa ne preuvelivačava, niko se ne šlepa, ništa se ne podrazumijeva, svako se trudi da radi svoj posao onako kako najbolje zna i umije. Bio si čovjek časti i strasti, čovjek integriteta i taj sistem vrijednosti nam je zajednički. To je ono što nam je dato, to smo živjeli porodično i dijelili. Ali, to je, zapravo, jedino što je tebi bilo dato, jer si sve ostalo stvarao sam. Bio si intelektualac, od roditelja intelektualaca, bilo je važno da se šire vidici, da se prepoznaje svijet, bilo je važno mnogo toga, da bi, zapravo, na najbolji način znao da radiš ono što radiš – rekla je Pavićević.

Za Duškova “ideološka i politička uvjerenja” rekla je da su bila “rezultat njegovog življenja, iskustva, rada”. - A ja bi ih nazvala čovjekoljubljem, kako god ko mislio o nečijim o ideološkim i političkim uvjerenjima. Imao si viziju i ciljeve, jednostavno stvarao si sisteme. Nosio si breme da si težak i neprilagođen, ali se, ipak, u jednom periodu života spoznalo da to ima svoju vrijednost, da se ne odstupa, kad si autentičan, kad živiš ono što misliš, govoriš i radiš. Vjerujem da te porodica ostala željna, ali sam sasvim sigurna da sve ono što si pokušao da pružiš porodici, da se mjerilo kvalitetom, a ne kvantitetom. Ja sam te ostala željna, kao i Momo kao i Peđa. Imao si se rašta roditi, Duško Vujoševiću. Kao što smo ti napisali, sanjaš, ali si budan sa nama u ljubavi koja ne vene - zaključila je Jelena Pavićević.

Duško Vujošević je bio prvi selektor Crne Gore u nezavisnoj državi, a od njega se oprostio i aktuelni selektor “crvenih” Zvezdan Mitrović. - Zapala me je velika čast, a ujedno tuga i odgovornost da se oprostim od čovjeka koji je, stvarno, bio jedan od najvažnijih ljudi u mom profesionalnom životu. Čovjek koji me je učio i formirao, oblikovao kao trenera. Danas bih u ime svojih kolega i svoje ime da se oprostimo od našeg Duleta. Erodita, intelektualac par ekselans, košarkaški alhemičar, genije, strateg, neumoljivi borac. Malo je riječi koje bi opisale Duška. Želio bih da mu se zahvalim za sve što je uradio, kao vizionar na našim prostorima, na tlu njegove voljene Jugoslavije i širom svijeta. Da mu se zahvalimo za sve one igrače koje oblikovao i košarkaški i ljudski. Za sve knjige koje im je dao da pročitaju, za slike koje im je približio, za sve te titule koje je osvojio – rekao je Mitrović.

Mitrović je kazao da je Vujošević “bio učitelj i košarke i života”. - Bio je jedan od naposvećenijih ljudi u svom poslu, koji je bio ogromna strast, ali i usud. Mogao je drugačije, ali nije umio. Nije mogao da zaboravi na sve ideale ni na momenat. Nije mogao da ne kaže što ne misli. Nije živio da udovolji, nego da prosvijetli i da nas nauči i usmjeri neke pravilne puteve. Ja samo jednom riječju bih samo rekao – zbogom učitelju i blago onom ko dovijeka živi, imao se rašta i roditi – dodao je Mitrović.

Gradonačelnik Saša Mujović je podsjetio na stihove jedne navijačke pjesme Budućnosti koja glase “Podgorice, grade sporta, najveće su šampione ovom svijetu dala”. - Upravo ova naša mala gruda zemlje podgoričke i crnogorske dala je sportske gorostase, one koji su svojim talentom, radom i rezultatima zadivili svjetski sport, sportske radnike i koji su zaslužili njihovo duboko poštovanje. Danas nas je se okupio tužan povod. Napustio nas je veliki sin Podgorice i veliki košarkaški znalac Duško Dule Vujošević - kazao je Mujović.

Mujović je naglasio da su Vujoševićevo “poimanje igre pod obručima i njegova košarkaška filozofija bili jedinstveni i različiti od svega viđenog do tada”. - Vujošević je bio umjetnik koji je koristio košarkašku loptu, knjigu, slikarski štafelaj i slikarsko platno da od košarke napravi umjetnost i uspio je u tome. Dule Vujošević nije tražio igrače. Dule Vujošević je tražio ljude. Tražio je moralne ljude, vaspitalne ljude. Tražio je mentalitet pobjednika, tražio je čvrstinu - rekao je Mujović.

Prema njegovim riječima, “Duletova košarka nikada se nije bazirala i nikada se nije igrala za pojedinca, makako kvalitetan bio i makako reputaciju imao”. - Duletovu košarku igrao je tim, a u tom timu se savršeno znala uloga svakog od pojedinaca. Kod Duleta Vujoševića nije moglo biti anarhije. Dule je bio general, a generali ne vole anarhiju. Kod Duleta Vujoševića nije važilo koliko para, toliko i muzike, nego koliko rada, koliko truda, koliko znoja, toliko i uspjeha. Nije tražio skupa pojačanja, nego je ta pojačanja pravio - rekao je Mujović i nabrojao brojne igrače koje je Vujošević otkrio i izbrusio.

Mujović je istakao da se “prostor bivše Jugoslavije može pohvaliti velikim trenerskim imenima”. - Čast i duboko poštovanje Mirku Novoselu, Krešimiru Ćosiću, Božidaru Maljkoviću, Ranku Žeravici, Dudi Ivkoviću, Draganu Šakoti, velikom Željku Obradoviću. Ali, dozvolite mi da kažem da su postojala damo tri košarkaška genija – professor Aleksandar Nikolić, Slobodan Piva Ivković i naravno Dule Vujošević. On je naglasio da je Vujošević “rijedak sportski radnik koji je imao i hrabrosti i mudrosti da istupi protiv vlasti i vođe, da im se suprotstavi i da im poruči “Pao je 14. kilometar, ali Kadinjača nikada pasti neće”. - E to je bio Dule i takav stav mu sigurno nije donio bilo kakve benefite i olakšice u životu. Ali donio mu je da sačuva obraz. A imati čisti obraz u Crnoj Gori je osnova da bi vam neko mogao reći “imao si se rašta roditi”. E Dule, zaista si se imao rašta roditi, Crna Gora i Podgorica se ponose s tobom. Neka ti je pokoj duši i slava ti, a ostatku porodice napredak - zaključio je Mujović.