Olimpijski duh u Crnoj Gori: Gdje je nestao plamen zajedništva?

Olimpijski duh, kao simbol poštovanja, solidarnosti i ljudskog dostojanstva, gotovo je nestao iz Crne Gore, dok se svijet priprema za XXV Zimske olimpijske igre koje će se održati u Milanu i Kortini 2026. godine. Dok se druge zemlje raduju i slave ono najbolje u čovjeku, kod nas dominira letargija i ograničena politička nadmetanja, a javni prostor ispunjavaju senzacionalizam i prizemne teme.

Naša društva često raspravljaju o globalnim pitanjima na koja imamo malo uticaja, dok propuštamo priliku da unaprijedimo sebe i zajednicu. Istorija nas uči da destrukcija ostavlja dublji trag od stvaranja, zbog čega je važno da biramo put gradnje i zajedništva. Olimpijski duh nas podsjeća da se najveće pobjede dešavaju u nama, kada biramo dostojanstvo i naporan rad, umjesto primitivizma i podjela.

Dok se naši susjedi u Italiji pripremaju za ceremoniju koja spaja narode, mi često ostajemo po strani. Autor se s nostalgijom prisjeća dočeka olimpijskog plamena za Zimske olimpijske igre u Sarajevu 1984. godine, kada je osjećaj zajedništva bio snažan. Olimpijski duh nije samo sport, već i vjera u napredak i bolje sjutra. Kao mladi nordijski skijaš, autor je vjerovao da pripada svijetu koji slavi rad i talent.

Iako su teška vremena zadesila naše narode, olimpijski žar nikada nije ugašen. Kao trener, autor je radio sa mladim sportistima, ulivajući im vjeru da daju najbolje od sebe. U gotovo nemogućim uslovima postizani su izuzetni rezultati, a sport je dokazao da duh ne poznaje sankcije. Međutim, danas se pred velikim svjetskim manifestacijama, lokalne zajednice pozivaju da pošalju snažnije poruke kroz razvoj sporta, naročito među mladima.

Žabljak, nekadašnja turistička prijestonica zimskih radosti, mogao bi postati prirodna pozornica za školska i promotivna takmičenja, vraćajući mladima motivaciju za zdrav život. Autor smatra da bi svaka omladina Crne Gore trebala biti obučena da pliva i skija, jer sport gradi zajedništvo i budućnost. Prije više od decenije, organizovan je Ski festival "Henri Angel" koji je obezbijedio donaciju sportske opreme za djecu durmitorskog kraja, čime je pokazano međunarodno sportsko zajedništvo.

Dok se prisjeća prošlih vremena, autor ističe da, iako imamo materijalno, često gubimo sistem vrijednosti koji gradi znanje i karakter. Danas se, ipak, rađaju novi šampioni, kao što je jedanaestogodišnji Vasilije Pašić, koji se priprema za međunarodnu trku na Zlatiboru. Na kraju, autor želi uspjeh našim olimpijcima Aleksandru Grboviću i Branislavu Pekoviću, nadajući se da će njihova snaga duha biti jednako velika kao i njihov talenat. Dok god tragovi ostaju u snijegu lovćena, Durmitora i drugih planina, olimpijski duh će trajati u Crnoj Gori.