Život porodice Dapčević: Između ideala i žrtve

Doktorka Branka Dapčević-Stanojević, najstariji potomak porodice znamenitih crnogorskih i jugoslovenskih antifašista, partizana i heroja Drugog svjetskog rata, osvrnula se na kompleksan život svoje porodice tokom razgovora. Njena priča počinje sjećanjem na strica Vladimira, kojeg je opisala kao veoma inteligentnog, ali i rigidnog čovjeka, koji je cijelu porodicu držao kao taoca. S druge strane, Peko, njen drugi stric, bio je strog i često okrutan, naročito tokom Drugog svjetskog rata, kada su Drago i Vlado bježali od njega.

Branka, koja je rođena 1946. godine u Beogradu, s ponosom ističe da je njen stric Vlado bio fascinantan čovjek, spreman da se žrtvuje za ideju, bez obzira na to što je to često značilo i upropaštavanje života drugih. "Ipak, nijesam htjela da ostanem u Parizu, vratila sam se u Beograd", rekla je Branka, koja je bila načelnica Gastroenterologije u Gradskoj bolnici na Zvezdari i izvela prvu transplantaciju jetre u SR Jugoslaviji.

Branka se prisjeća i svojih predaka, ističući da su Dapčevići poznati po svojoj isključivosti. "Dapčevići su isključivi, teški, zadrti; nikada nisu umeli da pokažu emocije", naglašava ona. Njena porodica je bila aktivna u politici, a otac joj je bio uhapšen i poslat na Kosovo polje, dok je majka bila zatvorena na Golom otoku zbog braka s Vladom Dapčevićem. "Usred noći je zazvonio telefon, još pamtim taj zvuk", prisjeća se Branka, govoreći o trenutku kada su joj oduzeli majku.

Branka je takođe govorila o sudbini svoje tetke Danice, koja se udala za inženjera Ljuba Lazarevića, ali je kasnije, nakon rata, ostala bez njega. "Ne znam šta je bilo sa Ljubom Lazarevićem", priznaje Branka, ističući da je Danica čekala njegova pisma, nadajući se da će se vratiti.

Branka Dapčević-Stanojević, koja je danas profesor emeritus na Univerzitetu u Beogradu, nastavila je da se bori sa traumama iz prošlosti, kako svojih roditelja tako i svoje porodice. "Moj otac, iako se nije odrekao svog brata, nikada nije poslao pismo mojoj majci dok je bila na Golom otoku", ističe ona, govoreći o složenim odnosima unutar porodice. Njena majka, koja je preživjela zatvor, diplomirala je filologiju i pokušala da se zaposli, dok je Branka, svjesna nasleđa svoje porodice, nastavila da gradi svoj put.