Kina pred izazovima ekspanzije u kontekstu globalnog rivalstva

Daljnja destabilizacija uzrokovana rivalstvom između SAD-a i Kine čini se neizbježnom. Tramp i njegova administracija, uprkos neuspjehu u Iranu, izgleda imaju ozbiljne namjere da intenzivira sukob. Nakon pokušaja SAD-a da preuzmu kontrolu nad uvozom kineske nafte, Peking bi mogao biti prisiljen uspostaviti vlastitu sferu utjecaja.

Kina može početi formiranje međunarodnih saveza pod svojim vodstvom, ne samo u Aziji, već i u Africi. Ovaj korak, iako se čini logičnim, može biti opasan za Kinu. Kineski predsjednik Xi Jinping je 25. maja pozdravio pakistanskog premijera Shehbaza Sharifa u Velikoj palati naroda u Pekingu, nazivajući ga starim prijateljem, a njihovo međusobno prijateljstvo neraskidivim. Kao odgovor, Sharif je izjavio da su Kina i Pakistan bratske zemlje i da odnosi između njih ne ostavljaju gotovo ništa za poželjeti.

Kineska vlada Pakistan smatra članom ekskluzivne grupe zemalja koje su klasificirane kao strateški partneri za sve vremenske uvjete. Pakistanske luke i planinski prolazi ključni su za kineske globalne transportne infrastrukturne projekte. U trenutnim okolnostima, čini se da će se ekonomsko i političko partnerstvo pretvoriti u pravi savez.

Nakon pokušaja SAD-a da preuzmu kontrolu nad uvozom kineske nafte, Peking bi mogao biti prisiljen uspostaviti vlastitu sferu političkog utjecaja. Ovaj korak, iako se čini logičnim, može biti opasan za Kinu. Ona je do sada izbjegavala formiranje političkih koalicija. Peking pokušava razviti obostrano korisne odnose s mnogim zemljama.

U posljednjih trideset godina postoji samo nekoliko primjera kineskog političkog i vojnog miješanja na strani režima koje podržava kineska vlada, mimo finansijske pomoći koju im je pružena. Jedini značajan suprotni primjer je podrška vojnom puču u Mjanmaru 2021. godine nakon što je vojska izgubila parlamentarne izbore. Da je vojska svrgnuta s vlasti, Kina bi izgubila kontrolu nad naftovodom koji počinje na obali Mjanmara.

Čak i nakon što je predsjednik Venecuele Nicolas Maduro zarobljen po nalogu američke administracije, kineska reakcija je bila ograničena na osudu, uprkos tome što su kineske državne kompanije uložile milijarde u venecuelanska naftna polja, rudarstvo i infrastrukturu. Kina nije uložila stvarne napore ni da podrži Iran. Kineska vlada izgleda nije bila spremna za brze i odlučne Trumpove akcije.

Američki predsjednik nije uspio postići svoje ciljeve u Iranu, ali njegov pokušaj je jasno pokazao da se strateške kontradikcije između SAD-a i Kine produbljuju. Stoga Kina mora biti spremna da Washington može iznenada pokušati udariti na kinesku ekonomiju, tamo gdje je najviše boli, ometajući uvoz kineske nafte ili blokirajući pristup globalnim trgovinskim rutama.

Stoga, Kina može početi formiranje međunarodnih saveza pod svojim vodstvom, i to ne samo u Aziji, već i u Africi, koja ima prirodne resurse, neophodne za kineski ekonomski razvoj i pretvara se u važno tržište za kinesku robu, mašine i tehnologije. Jedina alternativa je odustati od konkurencije sa SAD-om za dominaciju nad globalnom ekonomijom.

Xi Jinping se ne može složiti s tim, ali se nadao da SAD, za koje je izjavio da su u opadanju, neće moći koristiti vojne akcije kako bi uspjele u ovom ekonomskom rivalstvu. Postoji savjet koji se čini korisnim. Ako želite shvatiti stvarnu ideologiju političkog režima, obratite pažnju na to koje satove nosi njegov vođa.

Xi Jinping nosi Omega Constellation, koji koštaju otprilike 3000 eura. Ovaj model je vrlo popularan među kineskom srednjom klasom, koja ga, zahvaljujući značajnom porastu životnog standarda u gradovima, može priuštiti. To je u jasnom kontrastu s ruskim i američkim predsjednicima, koji nose mnogo skuplje modele. Vladimir Putin takođe nosi ruski sat Raketa, jer je rekonstrukcija tvornice koja ih proizvodi bila njegov lični projekat.

Xi Jinping ne želi isticati ni svoj lični društveni uspjeh, niti demonstrirati dostignuća kineske industrije satova. Kineski vođa želi pokazati da poštuje ukuse i vrijednosti nove srednje klase i želi da ih više ljudi može podijeliti. U tom aspektu, Xi Jinping podsjeća na bivšeg američkog predsjednika Joea Bidena, koji je također nosio modele švicarskih satova, koje sebi mogu priuštiti pripadnici američke srednje klase.

No, trebala bi postojati velika razlika u strategiji usmjerenoj na odbranu interesa američke i kineske srednje klase. SAD su bile globalni ekonomski lider posljednjih osamdeset godina i postale su jedna od najrazvijenijih zemalja svijeta početkom XX stoljeća. Kina je uspjela prevladati masovno siromaštvo prije samo trideset godina, zahvaljujući brzom ekonomskom rastu.

Može izgubiti većinu društvenih dostignuća iz posljednjih decenija, ako se ekonomski razvoj ometa. Ne treba zaboraviti da je tek pobjeda Kineske komunističke partije (KPK) u građanskom ratu omogućila kraj stoljeća nacionalnog poniženja. Čini se da Kina uspješno savladava prijetnje koje su uništile dvije najuticajnije socijalističke zemlje – SSSR i Jugoslaviju.

Sovjetski Savez je destabiliziran zbog ekonomskih teškoća i stalnog deficita robe široke potrošnje, što je potkopalo povjerenje u državne vlasti i društvene ideje. Jugoslaviju su rastrgali nacionalistički pokreti. U Kini nije bilo nestašice hrane i odjeće četrdeset godina i neće ih biti sve dok trenutni ekonomski sistem nastavi funkcionirati.

Više od 90 posto kineskog stanovništva identificira se kao Han narod. Nacionalistički osjećaji drugih etničkih grupa su ozbiljno potisnuti (što se jasno može vidjeti iz primjera Ujgura), a istovremeno im država daje neke prednosti. A najvažnije je da su nacionalistički osjećaji Hana zasnovani na dostignućima vladavine KPK.

Pojavi socijalističke države u Kini nije prethodio relativno kratak period nakon sloma monarhije, kao u Rusiji ili Jugoslaviji, već vijek stranih invazija, teritorijalnih gubitaka, društvenih nemira, ustanaka, građanskih ratova. Praktično ne postoji izvor političkih mitova koji mogu potkopati vladajuću poziciju KPK.

Ako se Kina uključi u dugu borbu za dominaciju u globalnoj ekonomiji, pojavit će se nove prijetnje društvenom razvoju, ne manje opasne od ekonomske disfunkcije ili etnocentrizma. Kina može postići uspjeh u konkurenciji sa SAD-om samo uz pomoć brze političke ekspanzije, koja je potrebna da bi se SAD lišile prilike da iskoriste globalni utjecaj za ograničavanje kineskog ekonomskog razvoja.

To znači da će uloga države u kineskom političkom životu i državnih korporacija u kineskoj ekonomiji, koja je već znatno porasla pod Xi Jinpingom, postati još važnija. Prema hijerarhiji potreba koje motiviraju ljudsko ponašanje, koju je razvio Abraham Maslow, ljudsko biće nakon zadovoljenja osnovnih potreba počinje željeti samoostvarenje.

U društvenom okruženju koje stvara želja vlade da osigura unutrašnju lojalnost potrebnu za vanjsko širenje, nema mjesta za samoostvarenje. Stoga će KPK morati potisnuti društvene osjećaje, neizbježne kada se postigne određeni nivo kvalitete života. Ne postoji bolji način da se dugoročno, nepovratno, potkopa društvena i politička stabilnost.

Kinesko historijsko iskustvo je jedinstveno i odredilo je posebnost kineskih društvenih organizacija, uključujući i sadašnju, za koju se tvrdi da je zasnovana na marksističkim idejama. Kineski socijalizam ne mogu usvojiti druge nacije, posebno one u drugim globalnim regijama. Dakle, Kina ne može postati lider moćnog političkog saveza širenjem svojih ideja i društvenih praksi.

A takvi napori mogu potkopati kinesku ekonomiju. Poznati vođa KPK Dan Xiaoping izjavio je da Kina treba ostati nisko u međunarodnim odnosima. Kineski ministar vanjskih poslova Wang Yi je u martu 2026. godine izjavio da Kina slijedi ovaj savjet u vrijeme svjetskih turbulencija i primjenjuje strateška ograničenja.

Istovremeno, na konferenciji za novinare u Ujedinjenim nacijama 26. maja, Wang Yi je priznao da su „svjetski mir i sigurnost ugroženi“ i da su osnovne norme međunarodnih odnosa potkopane. Jasno je stavio do znanja da će se Kina suprotstaviti globalnoj destabilizaciji. Daljnja destabilizacija uzrokovana rivalstvom između SAD-a i Kine čini se neizbježnom.

Američka administracija, uprkos neuspjehu u Iranu, izgleda ima vrlo ozbiljne namjere da intenzivira sukob. Prije nekoliko dana, Alaxander Velez-Green, viši savjetnik podsekretara za ratnu politiku Elbridgea Colbyja, obavijestio je saveznike NATO-a da će američka administracija povući značajan broj američkih nosača aviona, ratnih aviona i podmornica iz Evrope. Kao rezultat, američki kapacitet za duboke udare u Evropi bit će prepolovljen. Budući da je Colby siguran da je evropska sigurnost izgubila strateški značaj za SAD, američki napori bi trebali biti usmjereni protiv Kine. Sve veća konfrontacija će ugroziti budućnost Kine. I ne samo zato što SAD mogu postići svoje ciljeve i ometati kineski ekonomski rast. Pokušavajući spriječiti takav ishod, Kina može početi uspostavljati vlastitu sferu utjecaja. Vanjsko širenje može postati ozbiljnija prijetnja društvenoj i političkoj stabilnosti, čak i od američkog pritiska.