Nacrta strategije vanjske politike Crne Gore 2026 – 2029: Nedostatak ozbiljne diplomatije

Prije objave dokumenta iz Ministarstva vanjskih poslova (MVP), kojim rukovodi Ervin Ibrahimović, poručeno je da se MVP „rukovodio principom transparentnosti i obuhvata opsežne analize trenutnog stanja”. Ozbiljne države kada objave strategiju vanjske politike fokusiraju se na esencijalna pitanja – u kakvom svijetu žive i kako u tom svijetu štititi vlastite interese.

Nacrt naše Vlade ne daje odgovor na osnovna pitanja. Tekst je toliko uopšten da bi se mogao odnositi na bilo koju malu zemlju koja teži EU. Nakon što je početkom aprila MVP objavio Nacrt strategije vanjske politike 2026–2029, zavladala je tišina kao da je dokument odmah postao istorijski artefakt.

„Prepoznata potreba za donošenjem jedinstvenog planskog dokumenta“ bila je poruka MVP-a. Međutim, opsežne analize trenutnog stanja ne identifikuju entitete koji imaju interes da utiču na našu unutrašnju i vanjsku politiku. Litvanija je 2021. degradirala diplomatske odnose sa Kinom, dok su Estonija i druge zemlje jasno označile maligne uticaje. Crnogorska strategija na 48 stranica ne sadrži ništa što bi bilo usporedivo s ovim pristupima.

Nigdje nema ni pomena strukturnog uticaja Rusije, koja je najviše kumovala nedavno proslavljenoj nezavisnosti. „Nezavisna“ Crna Gora refleksija je Putinove Rusije, dok se nasljeđe miloističkog režima i dalje osjeća. Nacrt ne pominje Kinu ni jednom riječju, a originalni ugovor sa Exim bankom Kine bio je nepovoljan. Sekcija o regionalnoj politici ne imenuje nijednu susjednu državu.

Nepominjanje otvorenih pitanja sa Hrvatskom, kao i ciljeva režima braće Vučić, ne doprinosi rješenju. Za suzbijanje hibridnih prijetnji pominje se indikator novih aktivnosti u saradnji sa međunarodnim tijelima. Teško da to može biti zamjena za posrnulu diplomatiju. Stanje crnogorske diplomatije, koja ne uspijeva ugovoriti sastanke na adekvatnom nivou, upada u oči.

Američki zvaničnici nisu imali sastanke sa crnogorskim dužnosnicima na ministarskom nivou od 2023. godine. Posjeta premijera Vašingtonu 2025. završena je fijaskom, dok je i organizacija posjete Berlinu bila loša. Crna Gora ostaje gotovo nevidljiva na važnim svjetskim adresama, što potvrđuje bivši ambasador pri UN-u Željko Perović.

U Berlinu i dalje nema ambasadora, a predsjednik Milatović nije dobio ni termin kod njemačkog ministra vanjskih poslova. Posljednja u nizu sličnih blamaža bila je prijem ministra unutrašnjih poslova Danila Šaranovića u Njujorku. Politika partijskog postavljanja u diplomatskoj mreži dovela je do naopake matrice.

Stoga se postavlja pitanje ko je odgovoran za 'nevidljivost' Crne Gore u Vašingtonu, Berlinu i Londonu: diplomate koje ne umiju otvarati vrata ili državnici zbog kojih se ta vrata drže zatvorenim?