Pregovori između Irana, SAD-a i Izraela: I dalje bez dogovora

Još se ne naziru finalne stavke sporazuma koji bi obezbijedio makar kratko primirje između SAD-a i Irana. SAD iznova bombarduje Iran, oni prijete odmazdom, a Izrael se buni što je gurnut ustranu i pominje dugoročne planove za taj dio svijeta.

Ni pedesetak dana nakon što je krenula priča oko primirja na Bliskom istoku, između Irana, SAD-a i Izraela nijesu prevazđene ključne razlike oko glavnih tačaka pregovora. U međuvremenu je došlo do novih napada. Šta stoji na stolu kada su pregovori u pitanju, niko ne zna. Javnost barata sa vrlo malo podataka, koji se onda detaljno razlažu i analiziraju.

U objavi na svojoj društvenoj mreži, Donald Tramp je rekao da sporazum još nije finalizovan i da niko ne zna šta će tačno biti u njemu. Posrednici i američki zvaničnici napomenuli su da SAD neće pružiti ekonomsku pomoć Iranu bez ozbiljnih obaveza Teherana u vezi sa nuklearnim programom. To predstavlja veliki zastoj u pregovorima. Iran odbija da razgovara o nuklearnom programu bez ekonomskog olakšanja.

Predsjednik SAD-a napisao je dan kasnije na Trut Sošalu da iranski visoko obogaćeni uranijum mora biti odmah predat SAD-u ili uništen unutar Irana ili na nekoj drugoj prihvatljivoj lokaciji. U tom slučaju potrebna je adekvatna verifikacija. Osim nuklearnog programa, i dalje su velike razlike i oko Hormuza. „Pod uslovom da Islamska Republika Iran pristane na potpuno, hitno i bezbjedno otvaranje Hormuškog moreuza, pristajem da obustavim bombardovanje i napade na Iran u periodu od dvije sedmice“, napisao je Tramp. Otvaranje moreuza se nije dogodilo.

Administracija SAD-a je narednih dana pokušavala da situaciju predstavi pozitivno i govorila o navodnom napretku u otvaranju prolaza. Tramp je više puta prijetio povratkom neprijateljstvima, dok je istovremeno gurao ka mirovnom sporazumu. U jednoj od posljednjih poruka rekao je da nema žurbe da se postigne sporazum, te da će rezultat biti ili sjajan i značajan ili dogovora uopšte neće biti.

Duhove su dodatno uzburkale i ekonomske sankcije. Davanje ekonomskog olakšanja Iranu kroz odmrzavanje sredstava ili ukidanje sankcija vjerovatno bi skratilo vrijeme potrebno za obnovu vojnih kapaciteta te zemlje. Prema pisanju nekih iranskih medija, ta zemlja je navodno zahtijevala da SAD odmah oslobode prvu polovinu zamrznute iranske imovine po potpisivanju sporazuma, a drugu polovinu u roku od 60 dana. Tačan iznos te imovine nije poznat.

Iranski zvaničnici takođe su pozvali SAD da ukine pomorsku blokadu i sankcije na izvoz nafte kao dio sporazuma, makar na period od 30 do 60 dana. Usred ovakvih spoticanja u pregovorima dolazi do pomenutih novih vojnih udara. To je pregovore odvelo još jedan korak unazad.

Vrhovni vođa Irana, Mojtaba Khamenei, napisao je na svom Telegramu da zalivske sile više neće biti štit za američke baze i da SAD više neće imati sigurno utočište u regionu. Odmah se oglasila i Islamska revoluciona garda i saopštila da zadržava pravo da odgovori na svako kršenje primirja od strane SAD-a. Iranska vojska nije objavila konkretne mjere odmazde, što sugeriše da Teheran ne želi da napad poremeti osjetljive završne korake ka sporazumu koji Iran namjerava da predstavi kao jednu od velikih prekretnica svoje istorije otpora.

S druge strane ovog rata, izraelske snage počele su operacije izvan takozvane Žute linije u južnom Libanu. Izraelski premijer Benjamin Netanjahu rekao je u ponedjeljak da će Izrael pojačati napade na Hezbolah u Libanu, dok je jedan američki zvaničnik izjavio da je ta grupa ignorisala upozorenja da obustavi raketiranje Izraela. Izraelska vojska saopštila je da je tokom noći pogodila više od 100 lokacija Hezbolaha u južnom i istočnom Libanu, uključujući skladišta oružja i komandne centre. Takođe je u utorak izdala upozorenje za evakuaciju cijelog grada Nabatije, jednog od najvećih gradova u južnom Libanu, signalizirajući da su vazdušni udari tamo neizbježni.

Čini se da se nasilje u Libanu intenzivira baš u trenutku kada Tramp i iranski zvaničnici signaliziraju napredak ka mogućem dogovoru o okončanju američko-izraelskog rata sa Iranom. Teheran pokušava da ojača dio sporazuma koji obavezuje Izrael na primirje u Libanu. Vijesti vezane za primirje sa Iranom ne prihvataju se najbolje u Izraelu. Otkako su počeli da se pojavljuju izvještaji o mogućem sporazumu Vašingtona sa Teheranom, proizraelski zagovornici u SAD upozoravali su Trampa da ne potpisuje takav dogovor.

Tvrde političke figure, uključujući neke uticajne senatore, protivile su se svakom sporazumu koji ne bi uklonio ili makar ozbiljno oslabio političko rukovodstvo Irana i uništio njegove vojne kapacitete. Nakon što je Tramp pomenuo mogućnost da još arapskih zemalja uspostavi formalne odnose sa Izraelom kao dio sporazuma, neki od kritičara ublažili su ton. Trampova vizija je proširenje Abraham Accords, koji čine niz sporazuma o normalizaciji odnosa između Izraela i arapskih zemalja.

To bi, nada se, ublažilo kritike njegove politike. Protivljenje nije nestalo, a za sada nijedna od pomenutih arapskih zemalja nije odgovorila na njegov poziv. Godinama su mnoge države odbijale normalizaciju odnosa sa Izraelom, naročito nakon rata u Gazi. Analitičari sumnjaju da Tramp ima dovoljno uticaja da arapskim zemljama nameće političke odluke kao dio pregovora sa Iranom. Rješavanjem ovog odnosa Tramp se bavio od prvog mandata.

Tada ustanovljeni Abrahamovi sporazumi nijesu se mijenjali za njegovog, ni Džo Bajdenovog predsjednikovanja. Tramp se suočio i sa rijetkim kritikama iz redova Republikanske partije, kada se radi o iranskom pitanju. Senator Ted Kruz, čvrstih proizraelskih stavova, rekao je da je zabrinut zbog izvještaja o sporazumu. „Ako rezultat svega bude iranski režim, kojim i dalje upravljaju islamisti koji uzvikuju ‘smrt Americi’, koji sada dobija milijarde dolara, može da obogaćuje uranijum i razvija nuklearno oružje, te ima efektivnu kontrolu nad Hormuškim moreuzom, onda bi to bila katastrofalna greška“, napisao je Kruz.

„Navodni 60-dnevni prekid vatre, uz vjerovanje da će Iran ikada pregovarati u dobroj vjeri, bio bi katastrofa“, napisao je republikanski senator iz Misisipija Rodžer Viker. Majk Pompeo, koji je bio državni sekretar tokom Trampovog prvog mandata, pridružio se kritikama, upoređujući navodni sporazum sa nuklearnim dogovorom iz 2015. godine koji su pregovarale Demokrate.

Kratki sporazum, koji bi okončao rat ali ne i definisao trajni mir, politički je veoma osjetljiv jer sve strane pokušavaju da iz njega izađu s rezultatom koji mogu predstaviti svojoj javnosti kao dokaz da su žrtve imale smisla. Tramp je u objavi na Trut Sošal rekao je da sporazum još nije finalizovan i da „niko ne zna šta će tačno biti u njemu“.

Šta bi za koga od zaraćenih strana značila pobjeda i kako će to „prodati“ svojim pristalicama, veliko je pitanje. Za sada se najviše turbulencija u unutrašnjoj politici osjeća u Izraelu. Prema pisanju Nju Jork Tajmsa, Izrael ne samo da je isključen iz pregovora sa Iranom, već nije ni obavještavan o njihovom napretku.

Vlada je bila primorana da se oslanja na regionalne saveznike i njihove mreže koje prate iransko rukovodstvo. To ne donosi mnogo poena vladi izraelskog premijera pred nadolazeće izbore. Ima dosta ogorčenih koji bi potpisali riječi izraelskog novinara i političkog komentatora Bena Kaspita: „Ako Iran ipak dođe do nuklearne bombe, to će biti Bibijeva bomba“. Nezadovoljni su i krajnje desničarski članovi koalicije. Netanjahu trpi pritisak da se suprotstavi američkom predsjedniku u vezi primirja.

„Vrijeme je da premijer lupi šakom o Trampov sto i obavijesti ga da se vraćamo ratu u Libanu“, napisao je ministar nacionalne bezbjednosti Itamar Ben-Gvir na društvenim mrežama. Vođa opozicije Jair Lapid kaže da je apsurdno što pregovori o okončanju sukoba ne uključuju Izrael, koji mora zadržati slobodu djelovanja bez obzira na sporazum. „Trenutna situacija je rezultat kontinuiranog neuspjeha vlade. Benjamin Netanjahu je čovjek s talentima, ali je ostario i umoran i okružen ljudima koji su najmanje pogodni da vode državu“, rekao je.

Napominjujući da je umjesto da SAD i Izrael sruše iranski režim, on samo ojačao. I drugi opozicioni lideri oštro su kritikovali sporazum. Avigdor Liberman rekao je da je „samo pitanje vremena“ kada će dronovi Hezbolaha pogoditi Jerusalim i Tel Aviv, te da Izrael mora postići odlučujuću pobjedu. „Ruke naših vojnika su vezane u Libanu“, rekao je nakon napada dronovima Hezbolaha koji su ubili jednog izraelskog vojnika i pogodili kuću u sjevernom gradu Metula.

Iz svijeta se najčešće čuje da je novi Trampov predlog odjek polovičnog mirovnog sporazuma za Gazu. Rješenja koja su na vidiku donijela bi nove nivoe nesigurnosti, koji bi se rješavali godinama. Vjerovatno je ovakvo rješenje uslovljeno nemogućnošću raspetljavanja situacije u Hormuškom moreuzu. Na kraju dana, usvajanje faznog pristupa komplikovanim pregovorima kratkoročno može biti korisno i za Vašington i Teheran.

Takav u potpunosti nejasan scenario tumačio bi se u zavisnosti od želja i potreba svake strane ponaosob. Hvalospjeva ne bi manjkalo. Analitičari očekuju, da bi, ukoliko se uđe u fazno primirje, scenario bio istovjetan sa onim u Gazi. Tamo se Trampova administracija zaglavila u drugoj fazi primirja. Hamas nije položio oružje, međunarodne snage se ne raspoređuju, a nova palestinska administracija nije preuzela kontrolu nad obnovom uništenih gradova u enklavi. Izrael nastavlja da bombarduje i izgladnjuje Gazu gotovo svakodnevno, a Hamas konsoliduje moć u polovini teritorije koju kontroliše. Iranski sukob donosi mnogo veće izazove. Ostaviti ga između faza bilo bi opasno za sve učesnike i svijet u cjelini.