Vrhovni sud: Viši sud pogrešno primijenio pravo u slučaju Ivana Vukovića

Vrhovni sud Crne Gore je usvojio zahtjev za zaštitu zakonitosti Vrhovnog državnog tužilaštva Crne Gore i utvrdio da je pravosnažnim rješenjem Višeg suda za prekršaje Crne Gore povrijeđen zakon u korist okrivljenog Ivana Vukovića.

Kako se navodi, predmet se odnosio na prekršaj iz Zakona o sprječavanju korupcije zbog nepodnošenja izvještaja o imovini i prihodima Agenciji za sprječavanje korupcije u zakonom propisanom roku. Sud za prekršaje u Podgorici prethodno je okrivljenog oglasio krivim zbog prekršaja koji se odnosi na neispunjavanje obaveze javnog funkcionera da jednom godišnje, do kraja marta tekuće godine za prethodnu godinu, podnese izvještaj o imovini i prihodima, i izrekao mu novčanu kaznu.

Odlučujući po žalbi okrivljenog i po službenoj dužnosti, Viši sud za prekršaje Crne Gore preinačio je prvostepeno rješenje i oslobodio okrivljenog, nalazeći da djelo za koje se tereti nije prekršaj.

Vrhovni sud je ocijenio da je Viši sud za prekršaje pogrešno primijenio materijalno pravo kada je novi Zakon o sprječavanju korupcije primijenio kao blaži zakon za učinioca. Utvrđeno je da je obaveza javnog funkcionera da podnese izvještaj o imovini i prihodima jednom godišnje, do kraja marta tekuće godine za prethodnu godinu, propisana i ranijim i novim Zakonom o sprječavanju korupcije, a za kršenje te obaveze u oba zakona propisana je ista novčana kazna, u rasponu od 500 do 2.000 eura.

Vrhovni sud je istakao da je riječ o istovjetno propisanom prekršaju u ranijem i važećem Zakonu o sprječavanju korupcije, zbog čega nije bilo osnova za primjenu novog zakona kao blažeg za učinioca. Takođe, utvrđeno je da je pogrešan zaključak Višeg suda za prekršaje da novi Zakon o sprječavanju korupcije ne propisuje sankciju za navedenu povredu obaveze javnog funkcionera.

Prema stavu Vrhovnog suda, odredbe važećeg zakona jasno predviđaju novčanu kaznu za javnog funkcionera koji u toku vršenja funkcije ne podnese godišnji izvještaj o imovini i prihodima. Polazeći od navedenog, Vrhovni sud je zaključio da je Viši sud za prekršaje pogrešnom primjenom materijalnog prava povrijedio zakon u korist okrivljenog. Imajući u vidu da je zahtjev za zaštitu zakonitosti podignut na štetu okrivljenog, Vrhovni sud je, u skladu sa zakonom, samo utvrdio postojanje povrede zakona, ne dirajući u pravosnažnu odluku.