Agenicija kao sud: Ko je ovlastio regulatora da presuđuje o mišljenju?

Odlučujući da kazni TV Prva sa 2.000 evra zbog gostovanja predsenika Ujedinjene Crne Gore Gora Danilovića, Agenicija za audiovizuelne medijske usluge otvorila je mnogo šire pitanje od samog televizijskog nastupa. Postavlja se pitanje da li medijski regulator u Crnoj Gori sve više preuzima ulogu ideološkog arbitra i sudije javne misli.

U obrazloženju odluke, Agenicija nije ostala samo u okvirima ocjene eventualnog kršenja zakona i profesionalnih standarda, već je ušla u prostor tumačenja istorijskih, pravnih i političkih pitanja. Posebno je sporno što se kao problematična tretira izjava da je u Srebrenici počinjen „veliki ratni zločin“, ali ne i genocid, nakon čega regulator zaključuje da je tim izjavama „ugroženo dostojanstvo“ i podstaknuta diskriminacija.

Takvim pristupom, suštinski se više ne sankcioniše govor mržnje u klasičnom smislu, već se propisuje dozvoljeni okvir tumačenja istorijskih događaja. Još je simptomatičniji stav Agenicije da problem nije samo u onome što je gost rekao, već i u tome što voditelj nije „adekvatno“ reagovao. Takvim pristupom novinar više nije samo moderator razgovora, već ideološki korektor koji mora u hodu da usklađuje emisiju sa očekivanim stavom regulatora.

Na takvu, kako je ocijenio, ostrašćenost i ulogu Agenicije reagovao je Goran Danilović. U izjavi za IN4S, Danilović je poručio da nikada nije opravdavao zločin u Srebrenici, niti pozivao na mržnju, već da govori o pravnoj i istorijskoj raspravi o kvalifikaciji tog zločina. „Iz svih mojih izjava u minulih dvadeset pet godina na temu Srebrenice vidi se i čita ljudski odnos prema žrtvama velikog ratnog zločina, i nigde i nikada taj zločin nisam opravdavao niti veličao, naprotiv“, naveo je Danilović.

On je podsjetio da je i u emisiji na TV Prva govorio o zločinu „koji niko ne opravdava“ i o „strašnoj odluci“ počinilaca, ističući da se njegov stav odnosi na raspravu o pravnoj kvalifikaciji, a ne na negiranje stradanja. „Pravno i politički, važne su dvije stvari: jedno je negiranje ili opravdavanje zločina, a drugo polemika o pravnoj kvalifikaciji — ‘ratni zločin’ ili ‘genocid’. Nikada nisam pozivao na mržnju niti pokušavao da omalovažim žrtve“, poručio je on.

Danilović je ocijenio da Agenicija nema pravo da određuje granice dozvoljene javne rasprave, niti da institucionalno propisuje „prihvatljivo“ mišljenje. „Mogli biste izricati kakve god kazne da sam podsticao mržnju, opravdavao zločine ili ponizavao žrtve, ali ništa od toga nikada ne činim. Uvijek raspravljam o pravnoj kvalifikaciji i istorijskom tumačenju pojma genoicid“, naveo je Danilović.

Posebno oštro kritikovao je ulogu regulatora, nazvavši ga „Agenijom za čišćenje slobode misli i govora“. „Ne čuva se medijski prostor Crne Gore dekretima agencija, nego polemikom o malim i velikim lažima, o iskrivljenim istinama i monopolu nad prošlošću“, poručio je Danilović.

Posebnu težinu čitavom slučaju daje činjenica da se Agenicija u svojim obrazloženjima sve češće upušta u tumačenje istorijskih i političkih kategorija, pa čak i u ocjenu „teorijskih pristupa“ pojmu genocida. Time regulator faktički ulazi u prostor određivanja granica prihvatljivog mišljenja, što nije uloga medijskog nadzornog tijela u demokratskom društvu.

Istovremeno, otvara se i pitanje selektivne primjene standarda. Da li je isti regulator sa jednakom energijom reagovao u slučajevima vrijeđanja Srba, relativizacije srpskih žrtava ili govora usmjerenog protiv srpskog naroda? Ta dilema dobija dodatnu težinu ako se ima u vidu da je isti Savjet Agenicije nedavno donio i odluku o privremenom ograničenju reemitovanja „Informer TV“ iz Srbije na šest mjeseci, uz obrazloženje da se tim programom „vrijeđa dostojanstvo crnogorskog naroda“, „negira nacionalni identitet“ i podstiče govor mržnje.

Pitanje, međutim, nije samo u pojedinačnim odlukama, već u sve vidljivijem obrascu po kojem regulator izlazi iz okvira nadzorne institucije i ulazi u sferu političkog i ideološkog arbitriranja. U takvom kontekstu, pitanje više nije samo jedna emisija ili jedna kazna. Pitanje je da li se u Crnoj Gori gradi sistem u kojem regulator medija postaje i tumač istorije, i arbitar istine, i sud javne misli.